Naslovna Ekologija ŽIVOT U DNK TORNJEVIMA

ŽIVOT U DNK TORNJEVIMA

2621
0
PODELI

 

BUDUĆNOST  PRENASELJENIH SVETSKIH CENTARA U IZGRADNJI  “PAMETNIH” GRADOVA

 

Velika potreba za životnim prostorom odavno je naterala pojedine azijske zemlje da umesto u širinu, idu u – visinu. Impozantni neboderi postali su simbol svakog milionskog grada, što ipak ne može da se razvija na taj način u nedogled. U jednom od prethodnih brojeva govorili smo o “zelenim” i “pametnim” zgradama, a sada ćemo se pozabaviti onim što bi moglo da proistekne iz ove filozofije i načina gradnje, a to su pametni gradovi.

Prema izveštaju načinjenom 2009. godine, procenjeno je da će do 2025. oko 350 miliona Kineza preći da žive u gradovima. Trenutna statistika kaže da će se ovo predviđanje ispuniti, a već prenaseljeni urbani centri najmnogoljudnije zemlje na svetu moraju da se uhvate u koštac sa logističkim košmarom. Ambiciozni projekti koji treba da pretvore industrijsko-urbanizovana područja u “pametne” gradove, već se primenjuju, jer drugog rešenja nema.

“Pametni” gradovi imaju nekoliko definicija, i prethodnih godina to je bio nasumični skup smernica koje su kreirali kompanije, akademici, graditelji, pa i mediji. Napokon, napravljen je okvir koji se temelji u samoj reči “pametan” (eng. smart), pa je tako osmišljen princip u formi skraćenice ove reči – specific (specifično, namenski), measurable (merljivo), achievable (ostvarljivo), relevant (relevantno) i time-based (vremenski zacrtano (cilj).

Deset elemenata

Tako, ovaj okvir pretpostavlja deset elemenata koje bi “pametni” grad trebalo da ima: čistu energiju, vodu, upravljanje otpadom, infrastrukturu, bezbednost, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, “zelene” zgrade, prevoz i usluge.

Na prvi pogled, sa izuzetkom “zelenih zgrada”, ovo se ne razlikuje od “običnih” gradova. Međutim, budući da se informacione tehnologije primenjuju kako bi se svi ovi elementi povezali, gradovi će sve više početi da poprimaju svojstva organizma.

Ako grad poistovećujemo s telom, onda možemo da posmatramo saobraćaj kao kardiovaskularni sistem, infrastrukturu kao skelet, upravljanje otpadom kao “disanje” i telekomunikacione strukture kao nervni sistem. Da bi se svi ovi elementi povezali, potreban je “mozak”, a on se javlja u vidu inteligentnih kompjuterskih sistema koji bi sve ove elemetne povezali u efikasnu i funkcionalnu sredinu.

Postojeći sistemi danas upravljaju nepreglednim količinama podataka koji se odnose na svaki detalj života u velikom gradu. Sada je na IT stručnjacima da pronađu dobar način kako da barataju svim tim podacima i iskoriste ih na pravi način.

Samoodrživi organizmi

Zagušenje podacima bilo bi isto kao i zagušenje krvotoka – nemogućnost ispravnog funkcionisanja organizma. Trebalo bi uskladiti praćenje saobraćaja sa bezbednosnim sistemima, upravljanjem energijom, motriti na emisije CO2, a sve ovo treba da bude održivo, kako bi se na osnovu podataka pravila dugoročna strategija za budućnost.

Institucije već sakupljaju informacije, a u skoroj budućnosti će ih pribavljati i same “pametne” zgrade, tako da će i najsitniji problem moći da se otkloni, i to gotovo potpuno automatizovano. Sav ovaj skup podataka i njihova primena se naziva “digitalnim DNK”, i poput DNK koji se nalazi u živim bićima, sadržaće sve potrebne informacije o “organizmu”.

Zato i ne čudi što u svetu polako niču zgrade koje oblikom podsećaju na lanac DNK. Tako već postoji DNK Toranj u Dubaiju, ili “Mesečev toranj”, koji je građen pod uticajem islamske arhitekture, pa je malo manje nalik DNK, ali bez obzira na to, ima sve “pametne” elemente. Spoljašnjost je obložena foto-voltnim panelima, koji prikupljaju sunčevu energiju i tako čine zgradu samoodrživom.

Za septembar ove godine predviđen je kraj izgradnje “Agore”, prave DNK zgrade i po funkciji i po obliku, u Tajpeju, glavnom gradu Tajvana. Kula od 20 spratova biće nakrivljena pod uglom od 90 stepeni, tako što svaki sprat biva pomeren za 4,5 stepena u odnosu na prethodni. Zgrada će “disati” pomoću 23.000 stabala drveća posađenih na zemlji i balkonima, i tako će upijati 130 tona CO2 godišnje. Solarni paneli će je učiniti potpuno nezavisnom od gradske električne mreže, a sakupljanjem i recikliranjem kišnice, kanalizacioni sistem takođe će biti odvojen.

M. Milosavljević