Naslovna Životinje Kinologija VEOMA POPULARAN NEMAČKI OŠTRODLAKI PTIČAR, LOVAČKI PAS DOSTOJANSTVENOG IZGLEDA I ČVRSTOG...

VEOMA POPULARAN NEMAČKI OŠTRODLAKI PTIČAR, LOVAČKI PAS DOSTOJANSTVENOG IZGLEDA I ČVRSTOG KARAKTERA

4111
0
PODELI

Bradati kontinentalac
Nastanak nemačkog kratkodlakog ptičara kao rase usko je povezan s promenama u društvenim uređenjem koje su se dogodile krajem 18. veka u Evropi. U tom periodu dolašlo je do promene u društvenom staležu pa se lovom, kao do tada, na svojim velikim posedima nije bavila samo vlastela, već su to počeli da čine i drugi slojevi stanovništva koji su imali mogućnosti.

Vreme “novih lovaca”

Za razliku od plemstva, novi sloj lovaca nije imao mogućnosti za velikim odgajivačnicama i gajenjem pasa različitih rasa za svaki vid lova. Tadašnji “novi lovci” uviđaju da bez dobrih pasa nema ni lova, dobijaju ideju za stvaranjem jedne rase koja bi bila pogodna za sve vrste lova na različitu divljač. Zamisao je bila da od već postojećih rasa stvore novu. Odgajanje je počelo kombinovanjem starog nemačkog ptičara sa psima za vodu, poenterima, seterima i različitim kontinentalnim ptičarima. Stvorene su tri kategorije pasa koji su se razlikovali po dužini dlake: kratkodlaki, dugodlaki i oštrodlaki. Iz oštrodlake grupe izdvojio se nemački kostretasti pas koji je poslužio kao osnova daljem stvaranju rase.
Grupa odgajivača okupljena oko Zigismunda Z. Neukriha (1838-1903), poznatog po nadimku Hegevald, koji je ogromnu energiju uložio u ideju stvaranja nove rase, u odgajanje je ubacila sve rase grube dlake i pojedine kratkodlake samo s jednim ciljem: da se stvori dobar svestrani radni pas otporan na vremenske nepogode i teške terene. Hegevald je imao viziju, a svoj entuzijazam i sistem je prenosio i na druge odgajivače. U odgajanje je ponovo ubačen i kratkodlaki nemac, a biralo se samo na osnovu radnih osobina, po veoma strogim principima od kojih se nije odstupalo.

Rigorozna pravila Kluba

Oštrodlakog ptičara dugo nisu priznavali kao posebnu rasu, ali Hegevald nije odustajao. On i njegovi istomišljenici su postepeno došli do tipa psa s nešto kraćom dlakom, čvrstom i grubom, sa izraženim obrvama i bradom, koji je bio svestran u lovu i daleko boljeg stava i njuha nego stari kostretasti – oštrodlaki ptičar.
Oko 1900. godine, Nemački lovački savez dalekovido je uvideo značaj ove rase i dao podršku njenom daljem razvoju. Rasa je priznata i počeo je njen upis u registar svestranih lovačkih pasa Nemačke. Godine 1902. osnovan je Klub nemačkih oštrodlakih pasa, čiji je prvi predsednik bio Akse Laufsom. Klub je imao kristalno jasne ciljeve odgajanja i standard koga su se odgajivači rigorozno pridržavali. Rasa je postala popularna i brzo se širila, ali je veću popularnost doživela posle Drugog svetskog rata, šireći se po celom svetu. Osnivali su se Klubovi koji su gajili i vodili pse po principima matičnog, nemačkog kluba, po svim kontinentima od Severne i Južne Amerike do Azije. Matični Klub radio je na ujednačavanju kvaliteta dlake i do 70-ih godina uspeo da iz odgoja izbaci jedinke sa dužom i mekšom dlakom, i dalje sprovodeći rigoroznu selekciju na delovanje sa obaveznim ispitima u radu za sve jedinke koje učestvuju u odgoju. Takva planska, sistematična i dosledna selekcija od postanka rase do danas, postavljena na jasnim odgajivačkim ciljevima, uz proveru na obaveznim ispitima i razrađenu obuku dala je savremenog oštrodlakog nemačkog psa.

Živahne i budne oči

Reč je o ptičaru dostojanstvenog izgleda, sa oštrom dlakom koja potpuno štiti kožu. Dužina tela i visina grebena treba da budu jednaki, pri čemu dužina tela može biti za 3 cm veća od visine grebena. Mužjaci su visoki od 61-68 cm, a ženke od 57 do 64 centimetra.
Glava odgovara polu psa i veličini tela. Gornji deo glave je ravan, lobanja je sa obeju strana blago zaobljena i paralelna sa nosnikom. Srednje je široka i ima jasno izražene nadočne lukove. Stop je jasno izražen. Nosna pečurka je dobro pigmentisana, a boja odgovara boji dlake. Njuška je duga, široka, snažna i duboka. Blago ovnujski nosnik je prisutan. Linije njuške paralelne su u odnosu na lobanju. Usne su debele, priležuće i nisu opuštene. U odnosu na boju dlake dobro su pigmentisane. Zubi su veliki. Snažne vilice imaju perfektan, pravilan i potpun makazast zagriz, pri čemu gornji sekutići bez razmaka pokrivaju donje i zubi stoje vertikalno u vilicama. Zubna formula je sa 42 zuba.
Oči su po mogućnosti tamne. Nisu duboko smeštene, niti ispupčene u očne orbite, i imaju živahan i budan izraz. Dobro pigmentisani kapci priležu na očnu jabučicu. Uši su srednje velike, visoko i široko usađene i oborene.
Vrat je srednje dug, snažan i mišićav. Greben je izražen. Leđa su čvrsta i dobro mišićava. Slabine su kratke, široke i mišićave. Sapi su duge i široke, blago padajuće i takođe dobro mišićave. Grudni koš je širok i dubok, sa izraženim predgrudima, i sa unazad postavljenom snažnom grudnom kosti. Rebra su dobro zaobljena. Donja linija je suva i u elegantnom luku blago prikupljena unazad. Rep sledi liniju leđa, po mogućnosti je horizontalan ili uvijen blago nagore, ali ne vertikalno. Ne treba da bude ni debeo ni tanak. Kupiran rep prihvatljiv je za rad u lovu (u zemljama gde je kupiranje repa zabranjeno mora da ostane u prirodnoj veličini). Treba da doseže do skočnog zgloba i pas ga nosi pravo ili blago sabljasto.

Mišićavo i snažno telo

Prednje noge posmatrane spreda su ravne i paralelne, a posmatrane sa strane postavljene su dobro ispod tela. Rastojanje od zemlje do lakta treba da je približno isto kao i od lakta do grebena. Plećke su snažne i mišićave, i postavljene su koso unazad. Uglovanost plećke i nadlaktice takođe je dobra. Nadlaktica je po mogućnosti duga, suva i mišićava. Lakat prileže uz telo, i nije unutra uvrnut, niti izvrnut spolja. I uglovanost nadlaktice i podlaktice je dobra. Podlaktica je suva i vertikalna, sa snažnim kostima. Šaplje je snažno, a došaplje neznatno izbačeno napred. Šape su ovalne, sa dobro zatvorenim prstima i dovoljno debelim, otpornim i pigmentisanim jastučićima. Paralelne su, a u mirovanju i kretanju nisu postavljene u polje ni ka unutra.
Zadnje noge posmatrano otpozadi su ravne i paralelne, pri čemu je dobra uglovanost kolena i skočnog zgloba. Butina je duga, široka i mišićava, i formira dobar ugao sa karlicom. Koleno je snažno, sa dobrim uglom između nadkolenice i potkolenice. Potkolenica je duga i mišićava, skočni zglob snažan, a došaplje kratko i vertikalno.
Koža je napeta, priležuća i bez nabora. Dlaka je čekinjasta, oštra, priležuća i gusta. Pokrivna dlaka duga je od 2 do četiri centimetra. Poddlaka je gusta i ne propušta vodu.
Silueta tela ne sme da bude pokrivena dužom dlakom, koja oštrinom i gustinom treba da pravi dobru zaštitu protiv uticaja vremenskih prilika i povreda. Donji delovi nogu, kao i donji deo grudi i stomaka, imaju kraću gustu dlaku. Glava i uši su odlakani kraćom i gušćom dlakom, koja nije meka. Naglašene obrve, sa snažnom, ne predugom i po mogućstvu oštrom bradom daju psu energičan izraz. Boja dlake je braon melirana, crno melirana, sa pločama (flekama) ili bez njih, braon sa flekama na grudima ili bez istih, a druge boje nisu dozvoljene.

Dr vet. Darko DROBNJAK
Antrfile

Lakoća obučavanja

Nemački oštrodlaki ptičar je pas čvrstog karaktera, savladljiv, pomirljiv i lak za obuku. Nije plašljiv prema divljači, ne boji se ljudi, niti je agresivan. Voli decu i lako se navikne na ulogu kućnog ljubimca, mada je to u suštini lovački pas koji traži dosta kretanja i svakodnevne aktivnosti.

Prevencija

Prosečan životni vek im je od 12 do 14 godina. U literaturi postoji nekoliko bolesti koje se češće pojavljuju kod ove rase. To su koronarna arterijska bolest i displazija laktova i kukova, zbog čega se i preporučuje preventivno snimanje.

Standard FCI

Nemački oštrodlaki ptičar, prema klasifikaciji Međunarodne kinološke federacije spada u rase 7. grupe (ptičari), sekcija 1 (kontinentalni ptičari) i podleže ispitu u radu. Standard pod brojem 98 poslednji put je korigovan 2000. godine.