Naslovna Ekologija UBIJANJE PRIRODE “RANJENIM” PROJEKTILIMA

UBIJANJE PRIRODE “RANJENIM” PROJEKTILIMA

5244
0
PODELI

 

SEVERNOATLANSKOJ ALIJANSI SR JUGOSLAVIJA 1999. GODINE BILA SVOJEVRSNO SMETLIŠTE ZA ZASTARELE RAKETE I BOMBE

 

Svaki rat destruktivnim delovanjem narušava čovekovu okolinu i životnu sredinu, ostavljajući ogromne posledice na zdravlje čoveka, životinjski i biljni svet. Sa razvojem tehnike i tehnologije osavremenjuju se i sredstva ratne tehnike, postaju ubojitija, destruktivnija i otrovnija.

Za vreme NATO agresije 1999. godine, na treritoriju SRJ bačeno je više od 40.000 tona različitog eksploziva. Bacani su najsavremeniji projektili, ali i oni čiji je rok upotrebe davno istekao, pa je naša zemlja iskorišćena i kao svojevrsno smetilište za zastarele rakete i bombe. Bombardovanjem projektilima čiji je vek upotrebe odavno istekao, pražnjena su skladišta municije, koja bi inače morala da se uništavaju na nekom od poligona, pri tom kontaminirajući zemlju i vazduh. Svuda u svetu, pa i kod nas, projektili sa isteklim rokom upotrebe uništavaju se na za to posebno izgrađenim poligonima. Ovakvi projektili, pogotovu avionski, osetljivi su i opasni za rukovanje u toku bombardovanja.

Na našoj teritoriji nalažene su neeksplodirane bombe sa utisnutom godinom proizvodnje iz 1970. Rizikujući čak i živote svojih pilota, NATO je koristio projektile stare i preko trideset godina. Zastarele rakete i bombe poslužile su za različite namene: da se ispita vek upotrebe i proveri razoran efekat ovakvih ubojnih sredstava. Prilikom ekslodiranja zastarelih projektila, razorna snaga ekploziva u njima rušila je objekte i ubijala stanovništvo, a ukoliko upaljač nije delovao (što e često dešavalo, budući da se radilo o starim projektilima), postojala je velika opasnost od naknadnog delovanja upaljača pri neutralizaciji i uklanjanju neeksplodirane bojeve glave rakete i njenog odnošenja na uništenje.

Projektili koji nisu delovali, padali su na zemlju i često se lomili na dva dela ili više njih, pri čemu je eksploziv ispadao iz metalne obloge i zagađivao vodu i tlo. Uništenje ovakve “ranjene” municije veoma je opasno i često odnosi i ljudske živote.

Nastanak kiselih kiša

U svojoj knjizi Darovi “Milosrdnog anđela”, dr Mirjana Anđelković Lukić navodi da je termin kisele kiše prvi uveo Robert Smit 1872. godine. Primetio je da postoji veza između kiselosti uzorka i mesta gde je uzorak prikupljen (u urbanim sredinama kiselost uzoraka je bila veća). Danas je poznato da koncentracija SO2 i azotovih oksida u vazduhu ima veliku važnost za kiselost atmosferskih padavina. Pokazalo se da kisele kiše mogu pasti i daleko od izvora zagađenja, pa je ovaj problem prešao iz reda lokalnih u regionalne, a zatim i u međunarodne.

– Kisele kiše izazivaju vrlo negativne efekte i štetne posledice, kako po prirodu, tako i po zdravlje ljudi, jer zagađuju žiovotnu sredinu, oštećuju šume, dovode do erozije zemljišta, oštećuju spomenike kulture, zgrade itd. Ovakve padavine snižavaju pH nekih vodenih ekosistema (jezera, močvara i reka), a minerali dospeli iz zemljišta zbog kiselih padavina dodatno zagađuju vodeno stanište. Ovo ima veliki uticaj na floru i faunu, a može izazvati i potpuno izumiranje postojećih vrsta. U Kanadi je zbog kiselih kiša preko 4.000 jezera proglašeno mrtvim, dok se 12.000 nalazi na granici umiranja – navodi za ZOV autorka knjige.

U južnoj Norveškoj u velikom broju jezera iščezla je riba. U skladu sa prihvaćenom skalom, ako je pH u vodenoj sredini 4,0 ili veća, u njoj će uginuti svi živi organizmi. Povećanje kiselosti zemljišta utiče na apsorpciju hemijskih elemenata od strane biljaka i, između ostalog, povećava pokretljivost katjona metala Al3+, Fe3+, Mn2+, Ni2+, Cu2+ i njihovu dostupnost biljkama. Pri povećanju kiselosti, jedinjenja metala mogu postati toksična za žive organizme. I smanjivanje površine šuma u svetu delimično je povezano sa pojavom kiselih kiša.

Od neorganskih kiselina u atmosferi se javljaju sumporna i azotna kiselina, a od organskih mravlja i sirćetna, objašnjava naša sagovornica. Sumpor-dioksid u atmosferu dolazi iz različitih izvora, a najčešće kao proizvod ljudskih delatnosti (sagorevanje uglja, gasa, izduvni gasovi automobila), a iz prirode u atmosferu odlazi posle vulkanske aktivnosti ili prirodne oksidacije organskih sulfida. I u odsustvu zagačivača pH vrednost atmosferskih padavina je od 4,5 do 5,6 zbog rastvorenog CO2 i sumpornih jedinjenja. Na primer, pH vrednost padavina u Severnoj Americi je u opsegu od 4,0 do 4,5, a u Nemačkoj od 3,7 do 4,4. Nekad, pH može biti i manja od 3. Kisele kiše predstavljaju veliki problem i za našu zemlju. Posle bombardovanja kiseli oblaci su izručivali kisele kiše na naše prostore, ali i na okolne delove Evrope, što će uticati na promenu kvaliteta zemljišta i voda.

Istanjenost ozonskog omotača

Svi požari, a posebno oni nastali paljevinom bifenila (piralenskog ulja), nafte i njenih derivata, bogatih ugljenikom, oslobađali su ogromne količine crnog, gustog dima u atmosferu. Crna boja dima nastaje zbog velikog prisustva ugljenika u vidu sitnih čestica čađi, ali i ostalih gasovitih oksida i jedinjenja koja nastaju termičkim razlaganjem naftnih derivata. U ovim gasovitim produktima sagorevanja često se nalaze i dioksini, izuzetno kancerogene supstance. Produkti sagorevanja organskih materija, posebno čađ i ugljen-dioksid, osnovni su uzročnici nastajanja efekta staklene bašte. Povećana koncentracija ovih supstanci u atmosferi dovodi do njenog pregrejavanja, globalnog otopljavanja i topljenja leda sa glečera i na polovima, čime se podiže nivo mora i okeana. Dnevne temperature povećavaju se u proseku do 5 stepeni C, što ima za posledicu promenu klime u pojedinim oblastima Zemlje.

Ozon nastaje delovanjem sunčeve svetlosti na određene gasovite okside, pre svega azot, i prilikom velikih električnih pražnjenja u atmosferi. On je u malim količinama koristan, ali u velikim štetan – korozivan i ekslozivan. Ukoliko se nalazi u većoj koncentraciji pri tlu, može dovesti do otežanog disanja i gušenja kod ljudi, posebno srčanih i plućnih bolesnika.

Usled pogubnih posledica bombardovanja, ali i hiljada preleta aviona u toku bombarderskih akcija, alarmantno je istanjen ozonski omotač nad Evropom. To ima za posledicu nestanak korisnog ozona u stratosferi (na 12.000 m, upravo na visini leta aviona NATO), uz istovremeno povećanje koncentracije štetnog ozona u nižim delovima atmosfere, što je direktna posledica zagađivanja različitim gasovima nastalim usled sagorevanja i eksplozije.

Izazivanje klizišta

Jedan od ciljeva NATO stratega bilo je i ugrožavanje geološke stabilnosti Srbije, koju nije bilo teško poremetiti, jer Srbija spada u područja prilično ugrožena klizištima, što nije nepoznata činjenica. Iz karakteristika samo nekih od ubojnih sredstava, koja je NATO koristio na prostoru naše zemlje, vidi se da su ona imala velike mase i da je kolčina eksploziva u njima bila velika. Ogromna snaga koncentrisana u tim sredstvima, oslobađajući se posle detonacije, razorno je delovala na geološku strukturu Srbije. Detonacije tih moćnih eksplozivnih sredstava izazvale su tektonske promene na njenoj teritoriji.

Tektonska kretanja dovode do poremećaja tla i do narušavanja ravnoteže, što rezultuje pojavom klizišta. Oko 30 odsto Srbije je podložno klizištima. U slučaju povećanja atmosferskih padavina ili bujica i zemljotresa, dolazi do ozbiljnog poremećaja geološke strukture tla. Zemlja se marta 2006. godine obrušavala u opštinama Trstenik, Brus, Jagodina, Valjevo, Ljig, Ub, Kosjerić, Bajina Bašta, Čačak, Požega, Kragujevac, Rača, Novi Pazar i Koceljeva, a najveće i najopasnije nestabilne geološke urvine bile su u selu Bogdanje kod Trstenika, gde su zahvatile površinu od

800 ha, na nekim mestima dostižući dubinu i do 10 metara.

Sva ta mesta bila su meta žestokih bombardovanja. Kada su se stekli uslovi – velike kiše i poplave – marta 2006. godine cela Srbija pretvorena je u veliko klizište. Pojavi klizišta u Srbiji umnogome je doprinelo bombardovanje velikim tzv. “tektonskim” bombama, koje su 1999. godine padale po celoj Srbiji.

Ekološke posledice NATO bombardovanja po biodiverzitet

Živi svet na jednom prirodnom staništu predstavlja sistem dinamičke ravnoteže u okviru kojeg je čovek samo jedan od podsistema. To znači, objašnjava dr Mirjana Anđelković Lukić, da i promena koja se desi na bilo kom delu sistema, mora imati uticaja na celinu, odnosno, svaka promena celine ima uticaj na bilo koji njen deo. Sveukupnost svih oblika života na našoj planeti predstavlja znatno složeniji fenomen od ukupnog broja pojedinačnih vrsta. Biodiverzitet kao fenomen uključuje raznovrsnost ekoloških interakcija koje su se u dugogodišnoj evoluciji uspostavljale između različitih organskih vrsta i koje čine osnovu postojanja složenosti, stabilnosti i funkcionisanja kako svakog pojedinačnog ekosistema, tako i opstanka, budućnosti i evolucije svake organske vrste, pa i čoveka.

Područje Srbije je pre bombardovanja spadalo u čista staništa, zemlju nezagađene prirode i čistih izvora vode. Tokom ratnih dejstava NATO, ekološka slika Srbije se poremetila. Popis pogođenih nacionalnih parkova i zaštićenih prirodnih lepota dat je u prilogu ovog rada. Biodiverzitet u Srbiji je tokom ratnih dejstava bio posredno i neposredno izložen višestrukim negativnim fizičkim, radiološkim i hemijskim efektima. Vršena je obimna i kontinuirana destrukcija kopnenih i vodenih staništa. Gađani su, pored ostalih delova Srbije, i njeni nacionalni parkovi i zaštićeni prirodni lokaliteti. U njima su biološke jedinke, delovi populacije i delovi staništa masovno uništavani. Ugrožene su specifične vrste ptica, jer je bombardovanje bilo u vreme njihovih izleganja. Šumskim požarima izazvanim bombardovanjem ugrožene su šumske zajednice, jer na takvim mestima nestaju složenije vrste i ustupaju mesto jednostavnijim, prostijim oblicima.

Negativni, posredni efekti ugrožavanja biodiverziteta su, dakle, fizički, radiološki i hemijski. Oni se negativno ispoljavaju i još dugo će tako ugrožavati osnovne članove ekoloških lanaca – mikroorganizme tla, mikroorganizme vode, biljke proizvođače organske biomase (alge u vodenim staništima i kopnenim biljkama). Lancima ishrane toksične hemikalije dospevaju do čoveka. Akumulacijom i kumulativnim efektima mutageni,

teratogeni i kancerogeni efekti ovih štetnih hemijskih jedinjenja remete genetičku komponentu biodiverziteta. Neposrednim ratnim efektima poremećena je populaciona struktura raličitih biljaka, malobrojnih vrsta ptica i šumskih životinjskih vrsta. Efekti ratnih dejstava pričinili su veliku štetu eko-sistemskom biodiverzitetu Srbije, čije će se posledice dugo ispoljavati na sav živi svet naše zemlje.

Podrška Ministarstva

O razmerama štetnog uticaja osiromašenog uranijuma na životnu sredinu bivše SR Jugoslavije, ovdašnja javnost nikada nije dobila kompletnu informaciju. “ZOV” objavljuje seriju tekstova pod nazivom “Milosrdni anđeo” ubija iz prirode u okviru istoimenog projekta koji je finansijski podržalo Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije.

Pripremila D. Č.