Naslovna Životinje Kinologija TREPAVICA OKIDAČ ZA UPALU

TREPAVICA OKIDAČ ZA UPALU

5799
0
PODELI
9174102 - a sad pug puppy dog laying down

KINOLOGIJA

KONJUKTIVITIS KAO INFEKCIJA OKA KOD PASA MOŽE DA BUDE POSLEDICA RAZLIČITIH MEHANIČKIH I ZAPALJENSKIH PROCESA

 

Konjuktivitis kod od psa je zapaljenski proces koji se javlja na konjuktivama i sluzokožama koje se nastavljaju s jedne strane na očne kapke, a s druge pokrivaju beonjaču. Budući da je reč o sluzokoži koja je manje zaštićena od spoljnih uticaja, a u stalnom je kontaktu sa spoljašnjom sredinom, relativno lako dođe do inflamacije usled kontakta sa štetnim stimulansima. Da bi odgovorila na izazove, sluzokoža je dobro snabdevena limfnim tkivom koje pri kontaktu sa izazivačima proizvodi efektorne ćelije i specifične imunoglobuline kao deo imunog odgovora.

Konjuktivitisi izazvani direktnim uticajem na konjuktivu nisu uopšte česti.

Uzroci i okidači

Većina infekcija oka uzrokovana je drugim bolestima koje služe kao okidač stvarajući sekundarnu infekciju. Tu spadaju razni iritanti i stanja, kao što je recimo suvi keratokonjuktivitis (zapaljenje rožnjače i okolnih tkiva i njihovo sušenje). Česti uzrok su i alergije koje zahvataju oba oka i javljaju se sezonski ili u intervalima poput atopičnog dermatita. Lokalno, odnosno jednostrano, reakcija može da se javi usled ujeda insekta.

Ektropija i entropija su takođe razlozi koji dovode do hroničnog konjuktivita. Podrazumevaju izvrtanje (u prvom slučaju) očnog kapka i stalne izloženosti konjuktive spoljašnjim efektima bez mogućnosti da stalnim vlaženjem održava normalan status sluzokože. U drugom slučaju dolazi do uvrtanja očnog kapka što dovodi ponovo do stalne mehaničke iritacije osetljivog tkiva i njegove upale.

I razna nenormalna stanja trepavica mogu da dovedu do inflamacije konjuktiva. Ukoliko trepavica ne raste gde treba nego se uvrne i raste u smeru oka, i ona će ga mehanički oštetiti (trichiasis), ukoliko se javlja na mestu gde inače ne bi trebalo da raste na očnom kapku (distichiasis).

Preteran rast bakterija koje se inače nalaze u oku, u manjem broju, mogu da prouzrokuju hronična stanja poput folikularnog konjuktivitisa koji je najčešće lokalizovan ispod trećeg očnog kapka. Većina zapaljenja sluzokože oka prate druge infekcije medju kojima su virusne (štenećak, herpesvirus), protozoe (Leishmania), gljivice i paraziti.

Vrste iscetka

Svaki uzročnik u osnovi izaziva hiperemiju (povećanje količine krvi) krvnih sudova i kapilara kojih ima poprilično u sluzokoži oka. Usled te hiperemije dolazi do ceđenja krvne tečnosti koja se rasprostire po oku i stvara zapaljenje, a očni eksudat može da poprimi različiti karakter od seroznog (tečnost bez dodataka krvi ili gnoja), hemoragičnog i gnojnog. Proces može da ima i drugačiji tok. Konjuktive mogu da oteknu, postaju bolne usled čega se očni otvori sužavaju i dolazi do fotofobije i bola, čija je posledica stalno zatvaranje očnih kapaka ili neprekidno žmirkanje.

Zbog pojave velike količine tečnosti, kanal koji spaja unutrašnji očni ugao i nosnu šupljinu u blizini nosnih otvora ne može da primi novonastalu količinu tečnosti i dolazi do njegovog zapušenja. Višak suza se izliva preko očnog kapka i curi preko lica, što može dalje da izazove ispadanje dlake i oštećenje kože ispod oka.

Često i nagomilavanje čvrstog sadržaja sive boje u unutrašnjem očnom uglu zbunjuje vlasnike, ali to ne mora da bude znak nekog zapaljenja. Najčešće nastaju usled mešanja prašine u oku sa tečnošću, pa ih oko samo na ovaj način odstranjuje.

Brižljivo lečenje

Prvenstveno treba obratiti pažnju na donošenje dijagnoze, jer je očigledno da samostalno zapaljenje sluzokože oka nije česta pojava. Zato je neophodno pronaći uzrok i prvenstveno lečiti njega. U tom slučaju nije neophodno posebno se osvrtati na samu upalu konjuktive, jer ona nestaje zajedno sa osnovnim oboljenjem.

Ukoliko se leči samu sluzokoža oka, treba znati određena pravila. Uglavnom se koriste masti i tečnosti koje se ukapavaju u oko. Masti su praktičnije u smislu vremena trajanja. Mogu se stavljati dva puta dnevno i omogućiti terapijski efekat. Kapi se, s druge strane, lakše šire po oku, ali već nakon dva sata ih više nema na površini oka. Zato, u slučaju da se vlasnik odluči za kapi, moraju češće u toku dana da se aplikuju.

Sve u svemu, pouka ovog teksta je da i najobičnije crvenilo oka ne mora da znači da je sama bolest u njegovoj blizini, već je verovatno negde duboko sakrivena, a oko samo daje signal da se u organizmu nešto dešava.

Dr vet. med. Miloš Stanojević