Naslovna Fenomeni TAJNA GENIJALNOG UMA

TAJNA GENIJALNOG UMA

5788
0
PODELI

OTKRIĆA

POTPUNA USKLAĐENOST DESNE I LEVE MOŽDANE HEMISFERE UZROKUJE IZUZETNOST KAO U SLUČAJU LEONARDA DA VINČIJA

Uprkos značajnim otkrićima na polju neurologije, koja su omogućila da bolje shvatimo strukturu ljudskog mozga, postoji još mnogo nerazjašnjenih pitanja o načinu njegovog funkcionisanja i obrade informacija iz okoline.

Da bi odgovorio na neka od ovih pitanja, američki naučnik Leonard Šlejn, hirurg, pisac i pronalazač, iskoristio je svoje iskustvo specijaliste u opštoj i vaskularnoj hirurgiji, a kao model za svoje proučavanje uzeo je mozak jedne od najneobičnijih ličnosti svih vremena, Leonarda da Vinčija, čija su se interesovanja kretala od sveta umetnosti do sfere nauke.

Jedinstven primer

Ovaj čovek koji predstavlja simbol genijalnosti, bio je briljantan slikar, inženjer, geolog, filozof, anatom i pisac, ali se dokazao i kao pevač, igrač i izvrstan kuvar. Njegovi izumi postali su stvarnost tek vekovima posle njegove smrti. Nacrti za avion, helikopter, spravu za računanje, mitraljez i oklopna kola još u to vreme bili su prisutni u njegovim beležnicama.

Ovi rezultati su zaista impresivni ako se uzme u obzir da je imao veoma oskudno obrazovanje, a kako pokazuje neka vrsta rečnika, koji možemo videti u njegovim beležnicama, latinski je naučio bez ičije pomoći, tek oko četrdesete godine. Fasciniran svestranim sposobnostima ovog čoveka, Šlejn se posvetio proučavanju ovog fenomena, a svoje istraživanje okončao zanimljivim hipotezama o mogućnostima našeg uma i budućnosti ljudske vrste.


Ovaj naučnik je svoje interesovanje usmerio na posebnu karakteristiku našeg mozga: odvojene funkcije dve moždane hemisfere. Prema Šlejnovom mišljenju, mnoge tajne ljudskog postojanja predstavljaju rezultat ovog dualizma koji je, izgleda, u svom najintenzivnijem obliku bio izražen u ličnosti ovog toskanskog genija. Jedinstven oblik njegovih beleški, neka vrsta mešavine ideja, skica, skrivenih poruka, spiska onoga što treba da uradi, nagoveštava da je Leonardo u svom načinu razmišljanja istovremeno koristio obe strane mozga. Njegov čudnovat način pisanja navodi na zaključak da njegov mozak nije funkcionisao na tradicionalan način koji podrazumeva da jedna moždana hemisfera dominira nad drugom.


Iz istraživanja ovog naučnika proizilazi da je Leonardo raspolagao izuzetno retkim kognitivnim sposobnostima koje su mu omogućavale da vidi, misli, piše i vizuelizuje na načine koji do tada i od tada nisu viđeni. O tome svedoče njegove beležnice u kojima crteži i beleške stoje jedni uz druge i tako podstiču njegov način razmiljašnja u univerzalnim terminima, nekakvu mešavinu umetnosti i nauke. Čak i činjenica da je bio ambidekster i njegov način pisanja kao u ogledalu, predstavljaju nagoveštaj mozga bez dominantne hemisfere, koji ga je obdario sposobnošću da ima pristup različitim načinima mišljenja. Ove osobine učinile su Leonarda nakreativnijom ličnošću u istoriji.

Kreativna moć

Kad je reč o umnim sposobnostima, nameće se pitanje u kojem delu mozga se nalazi centar kreativnosti. Šlejn objašnjava da se sposobnost Homo sapiensa da uvek na nov način rešava probleme zasniva na dve moždane hemisfere, čiji je rad usklađen zahvaljujući takozvanom “žuljevitom telu”, skupu nervnih vlakana koja ih povezuju. Dominantna je leva hemisfera koja upravlja jezikom i logičnim operacijama i osposobljava nas za govor, apstraktno razmišljanje i računanje, po čemu se razlikujemo od životinja.

Međutim, veliki broj istraživanja pokazuje da je za pravu kreativnost zaslužna desna hemisfera. Ona nas čini ljudskim bićima, sposobnim za umetničko stvaranje, maštanje o budućnosti i globalni uvid u sve što nas okružuje. Prvi korak ka kreativnom procesu nastaje kad desnu hemisferu aktivira nesvakodašnji događaj, nešto neobično. Zahvaljujući jednom tajanstvenom mehanizmu, leva hemisfera je tada podstaknuta da sebi postavi pitanje. Moć Homo sapiensa sastoji se upravo u sposobnosti da postavlja pitanja i na njih daje odgovore.

Ovu vrstu povezivanja omogućuje žuljevito telo, slično nekakvom mostu koji sa obe strane reke povezuje dva velika grada.

Šlejnu ova moćna struktura predstavlja ključ za objašnjenje izuzetnih Da Vinčijevih sposobnosti kao umetnika i kao naučnika. Sve što znamo o Leonardu, počevši od činjenice da se podjednako služio i desnom i levom rukom, da je pisao kao u ogledalu i imao neverovatnu sposobnost da crta mape mesta koja nikada nije video, da je istovremeno bio naučnik, umetnik i muzičar, navodi na zaključak da je njegov mozak imao posebnu građu. Njegovo “žuljevito telo” moralo je da bude izuzetno razvijeno, kako bi moglo da omogući stvaranje superveza između dve moždane hemisfere.

Izuzetne sposobnosti

Prema Šlejnovom mišljenju, Leonardo je verovatno dostigao takav stepen razvoja svesti koji je bio kvalitativno drukčiji nego kod svih ostalih ljudskih bića. Ovim bi se delimično mogli objasniti njegova veoma razvijena intuicija i duhovni odnos prema nekim stvarima, kao što je odbojan stav prema korišćenju mesa u ishrani, ili vizija Zemlje kao ogromnog živog organizma. Jedinstvene sposobnosti njegovog mozga, koje i danas izazivaju divljenje u naučnim krugovima, navode na razmišljanje o značenju evolucije čoveka kao svesne vrste.

Šlejn postavlja pitanje zbog čega raspolažemo mozgom koji je izvanredno složen i mnogo razvijeniji nego što nam je bilo potrebno da bismo živeli u savani? Prema teoriji nazvanoj “princip antropije”, živimo u univerzumu koji omogućuje oblik života kakav poznajemo. A kakva nas budućnost očekuje? S obzirom na neobične promene koje nastaju pri svakom stepenu evolucije, ljudski um teško može da zamisli koji će biti sledeći korak.

Prema nekim proračunima, postojanje jedne više vrste kreće se između 1.000.000 i 1.200.000 godina, dok ne nestane ili se razvije u novu vrstu. Homo sapiens je star između 200.000 i 150.000 godina, što znači da je još u pubertetu, periodu u kojem njegova fiziološka svojstva mogu da dožive brze promene. Šlejn smatra da u vremenu kada se na svim poljima sve više oslanjamo na mašine, možda treba preispitati Darvinovu teoriju o prirodnoj selekciji. Brzina kojom postižemo nova dostignuća prosto oduzima dah, pa možda nije daleko dan kada će se čovek pretvoriti u kiborga.

Dve hemisfere

U značajna otkrića na polju neurologije spada i ono da je prednja strana našeg mozga podeljena na dve hemisfere, levu i desnu, i da svaka od njih ima različite funkcije. Prva, koju bismo mogli nazvati “inženjerska”, osim što je specijalizovana za jezičke procese, predstavlja i analitički, praktičan, organizovan, logičan i racionalan deo mozga. Desna ili “poetska” hemisfera zadužena je za vizuelnu obradu podataka i percepciju slika. Ona je zaslužna za globalni uvid, umetnost i kreativnost. Jedna hemisfera postaje dominantna kad omogućuje odvijanje procesa kojima druga nije u stanju da upravlja na podjednako zadovoljavajući način. Na primer, dok čitamo, pišemo ili raspravljamo o nečenu, dominantna je leva hemisfera mozga. Naproitiv, kada crtamo ili posmatramo sliku dominaciju preuzima desna.

“Žuljevito telo”

To je najveća struktura našeg mozga čije funkcije najmanje poznajemo. Proteže se duž srednje linije, u obliku luka, kao nekakav pojas koji povezuje dve hemisfere, sastavljen od preko 200 miliona neurona. Postoje dve teorije o funkciji “žuljevitog tela”. Prema prvoj, to bi bio samo kanal koji desnoj ruci omogućuje da zna šta radi leva. Prema drugoj, ova struktura bi trebalo da objedinjuje informacije sa obe strane i da funkcioniše kao treći mozak koji je sposoban da proizvede nešto kvalitativno drukčije od onog što desna i leva hemisfera oblikuju svaka za sebe.

Pripremila: Slobodanka Jovičić