Naslovna Ekologija OPASNO DEJSTVO MALIH DOZA

OPASNO DEJSTVO MALIH DOZA

3351
0
PODELI

U DOMU VOJSKE SRBIJE 13. SEPTEMBRA PROMOVISANA KNJIGA PROF. DR SVETLANE ŽUNIĆ “RANI I ODLOŽENI ZDRAVSTVENI EFEKTI OSIROMAŠENOG URANIJUMA”

 

 

U toku zalivskih ratova i za vreme NATO agresije na Bosnu i Hercegovinu i SR Jugoslaviju upotrebljeno je osiromašenog uranijuma u količini koja bi bila dovoljna za konstrukciju oko 170 replika nuklearne bombe bačene na Hirošimu.Najčešće posledice na zdravlje ljudi su poremećaji funkcije tiroidne žlezde, maligna obolenja, Zalivski i Balkanski sindrom koji je prisutan kod naših, ali i zapadnih vojnika koji su učestvovali u tim ratovimarekao je Akademik Ljubiša Rakić u Domu Vojske Srbije na nedavnoj promociji knjigeRani i odloženi zdravstveni efekti osiromašenog uranijuma“, autora doktora Svetlane Žunić.

Akademik Rakić, koji je i recenzent knjige, podsetio je da je upotreba nuklearnog oružja obeležila drugu polovinu dvadesetog veka i početak novog milenijuma:

– Prve nuklearne bombe bačene su na velike gradove u Japanu 1945. godine. U nuklearnoj bombi koja je bačena na Hirošimu nalazilo se punjenje oko 35 kg U-235, a u bombi bačenoj na Nagasaki oko 6,5 kg Pu-239. Nuklearni udar je u ovim slučajevima doveo do momentalnog oslobađanja enormne količine energije, koja je, pretežno svojim blast efektom, ali i termalnim i radijacionim dejstvom, dovela do katastrofalnih destruktivnih posledica u životnoj sredini, uništenja građevina i smrti stotina hiljada ljudi.

Početkom devedesetih godina prethodnog veka započela je upotreba osiromašenog uranijuma u vojne svrhe, u sastavu penetratora nuklearnih projektila koji su korišćeni u brojnim ratnim sukobima u Persijskom zalivu i na Balkanu.

– Prema civilno dostupnim podacima, upotrebljeno je oko 3000 tona osiromašenog uranijuma, od čega oko 15 tona u Bosni i Hercegovini i Srbiji i Crnoj Gori, republikama bivše SFRJ. To znači da je u dužem vremenskom periodu (1991–2011) na udaljenosti manjoj od 2.000 milja (1.500 milja je udaljenost aerodroma u Bagdadu od aerodroma u Beogradu, vazdušnim putem) u ispaljenim nuklearnim projektilima bilo oko 6 tona U-235! To bi takođe značilo da je upotrebljeno toliko U-235 koliko bi bilo dovoljno za konstrukciju oko 170 replika nuklearne bombe koja je bačena na Hirošimu!

Globalna kontaminacija

Uranijum je prirodni element iz grupe teških metala ubikvitarno prisutan u Zemljinoj kori, pijaćoj vodi i namirnicama, nalazi se i u ljudskom telu. Uranijum je dugoživeći izotop, sa vremenom poluraspada dužim od 4 milijarde godina i relativno malom specifičnom aktivnošću, koja je u slučaju OU 30–40% manja od radioaktivnosti izotopske smeše prirodnog uranijuma.

Nameće se pitanje da li uopšte upotreba municije sa osiromašenim uranijumom može da dovede do štetnih efekata u životnoj sredini ili na zdravlje ljudi.

Osiromašeni uranijum ispoljava toksične efekte teškog metala i emiter je mešovite alfa-, beta-, gamaradijacije. Kao alfaemiter svrstan je u grupu I agenasa (kancerogen za ljude). Vojna upotreba osiromašenog uranijuma doprinela je globalnoj kontaminaciji zbog prenošenja čestica uranijuma posle eksplozije projektila, vazdušnim strujama. Enormna jonizacija koja nastaje usled prisustva izotopa uranijuma iz veštačkih izvora, uticala je na poremećaj ravnoteže svih prirodnih resursaobjašnjava akademik Rakić.

Protivrečna saopštenja o radio i biohazardu osiromašenog uranijuma, kao i način za egzaktno dokazivanje radijacije koju je izazvao OU, razlog su odloženog razumevanja stvarnog rizika koji OU primenjen u vojne svrhe zaista prouzrokuje.

Radijacioni biohazard usled izloženosti česticama osiromašenog uranijuma iz nuklearne municije, razlikuje se u odnosu na izloženost ljudi koji žive na zemljištu koje je prirodno bogato uranijumom. Posle eksplozije projektila koji sadrži penetrator od osiromašenog uranijuma, pri temperaturi eksplozije od oko 3000 °C, oslobađaju se sitne čestice koje kontaminiraju okolinu mete, ali se vazdušnim strujanjima prenose na velike udaljenosti od više hiljada milja, dovodeći do globalne kontaminacije.

OU u lancu ishrane

Cilj ove knjige je doprinos boljem razumevanju biološkog efekta osiromašenog uranijuma na ljudski organizam, kako bi se, promenom društvene svesti i donošenjem racionalne medicinske strategije u tom pogledu, umanjile pogubne posledice osiromašenog uranijuma na ljudsko zdravlje i životnu sredinu.

Teritorija Srbije je kontaminirana ne samo u toku NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije (1999) i obližnjih teritorijarepublika bivše SFRJ (1994–1995), već i sve vreme zalivskih ratova počev od 1990. godine.

Danas je aktuelna forenzika nuklearnog udara zbog sve veće opasnosti od terorističkih akcija u raznim delovima sveta. Podrazumevana kontaminacija zemljišta, vodotokova, ulazak osiromašenog uranijuma u lanac ishrane, nameće potrebu, naglašava akademik Rakić, za donošenjem strategije u pogledu saniranja efekata upotrebe nuklearnog oružja poslednjih decenija, kako bi se omogućio život čoveka u trajno kontaminiranom okruženju.

Kao i u slučaju prvih nuklearnih bombi koje su bačene na Hirošimu i Nagasaki, o zdravstvenim posledicama interne kontaminacije osiromašenim uranijumom zaključivaće se, ukazuje akademik Rakić, na osnovu epidemioloških studija tokom više godina i decenija:

Zdravstvene posledice interne kontaminacije OU nisu vezane samo za stanovništvo bombardovanih zemalja! Najčešće posledice su: poremećaji funkcije tireoidne žlezde, maligna oboljenja, Zalivski/Balkanski sindrom, anomalije ploda. Imajući u vidu globalno širenje kontaminiranog aerosola sa ratišta gde je korišćena municija sa osiromašenim uranijumom, zbog kumulativnog efekta i nepredvidivih posledica u životnoj sredini i biosferi, uključujući ljudsku populaciju, egzaktne metode merenja i precizna procedura moraju biti primenjene kako u zemljama bombardovanim projektilima sa osiromašenim uranijumom, tako i u drugim zemljamazaključuje akademik Rakić.

Podrška Ministarstva

O razmerama štetnog uticaja osiromašenog uranijuma na životnu sredinu bivše SR Jugoslavije, ovdašnja javnost nikada nije dobila kompletnu informaciju. “ZOV” objavljuje seriju tekstova pod nazivom “Milosrdni anđeo” ubija iz prirode u okviru istoimenog projekta koji je finansijski podržalo Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije.

Citotoksični efekti

Knjiga Rani i odloženi zdravstveni efekti osiromašenog uranijumaukazuje na ključna pitanja radiobiologije malih sporih doza jonizujućeg zračenja. Definiše mehanizam Petkau efekta koji je opisan sedamdesetih godina prošlog veka kao inverzni odnos brzine doze i citotoksičnog efekta, sada u slučaju osiromašenim uranijumom izazavanim Petkau efektom što je svakako, budući izazav naukekaže akademik Rakić uz ocenu da je knjiga osnov za nova istraživanja u oblasti malih doza jonizujućeg zračenja i, istovremeno bazično naučnonastavno štivo za informisanje ne samo lekara, već i svih naučnika u oblasti biomedicinakih nauka.

Mi smo još 2013. godine predložili model jedinstva biosfere i litosferejonosfereatmosfere, bazirano na originalnom modelu Sergeja Poulinetsa. Funkcionalnu međuzavisnost složene sprege litosfere-atmosfere-jonosfere sa biosferom, u osnovi je adaptacije biosistema, ali i poremećaja ključnih regulatornih mehanizama in vivo kada adaptivni kapacitet bude prevaziđen. Zbog trajne izloženosti živog sveta desjtvu radioaktivnih čestica, teških metala i toksiučnih materija, neophodno je uključivanje profesionalaca teorijskih i primenjenih prirodnih nauka.

Zov će u narednim brojevima preneti najzanimljivije delove iz knjige.

Čita se i u SAD

Knjiga “Rani i odloženi zdravstveni efekti osiromašenog uranijuma” predstavlja istraživanje nastalo nakon više od dve decenije. Objavljeni podaci analizirani su u Centru za nuklearnu medicinu Kliničkog centra Srbije gde je autorka zaposlena i rukovodi Kabinetom za praćenje zdravstvenih efekata radio-genotoksičnih agenasa.Posledice koje nastaju nakon upotrebe osiromašenog uranijuma, do kojih je autorka došla zainteresovale su i jednu američku izdavačku kuću koja je 2015 godine objavila poglavlje u monografiji, a 2016. knjigu “Osiromašenim uranijumom izazvan Petkau efekat – izazov za budućnost” autora Svetlane Žunić i Ljubiše Rakića u izdanju NOVA Science Publisher iz Njujorka.

“4×4”

– Knjiga profesorke Žunić mogla bi da nosi naslov i “4×4”. Najmanje četiri puta na četiri godine u vojnim akcijama korišćena je radioaktivna municija u našem bliskom okruženju. Prema dostupnim podacima, relevantnih izvora, zabeležen je povećan stepen radijacije u okruženju nakon njegove upotrebe i to: 1991. u Prvom zalivskom ratu, 1995. u Bosni i Hercegovini, 1999. u NATO agresiji na SRJ i 2003. godine u Drugom zalivskom ratu – rekla je urednik knjige Mirjana Sandić.

Nacionalna laboratorija

Predlog Inicijative za istinu o posledicama NATO bombardovanja Srbije, da se formira nacionalna laboratorija koja bi ispitivala posledice agresije iz 1999. godine na ljude i životnu sredinu, dobio je podršku kabineta predsednika Srbije, saznaju “Novosti”. Predlozi i preporuke Inicijativnog odbora upućeni predsedniku Aleksandru Vučiću prosleđeni su ministarstvima zdravlja i zaštite životne sredine, a u preporukama je podvučena neophodnost osnivanja koordinacionog tela i nacionalne laboratorije.

Formiranje ova dva nezavisna tela je zapravo i osnovni zahtev inicijative, iza koje je više od 100 stručnjaka različitih profila – hemičara, biologa, fizikohemičara, fizikobiologa, radiologa, lekara, kao i pripadnika Vojske Srbije koji su bili aktivni posle bombardovanja u prikupljanju materijala ili čišćenju terena od osiromašenog uranijuma.