Naslovna Fenomeni MISTERIJE RUŽIČASTOG JEZERA

MISTERIJE RUŽIČASTOG JEZERA

4312
0
PODELI

FENOMENI

NEOBIČNE PRIRODNE POJAVE KOJE I DANAS ZBUNJUJU I OBIČNE LJUDE I NAUČNIKE

U jugozapadnom delu Australije, na arhipelagu kojeg čini 105 ostrva, nalazi se omanje ostrvo Hilier (dugo 600 m a široko 250) u kojem je voda ružičasta, a salinitet izuzetno visok. Ovaj prirodni fenomen je po mnogo čemu bio, ali i ostao, misterija za naučnike.

Pokušavajući da objasne zbog čega je voda u jezeru pink boje stručnjaci su u njoj prvo tražili mikroalgu (Dunaliella salina), jer ona reaguje u slanoj vodi stvaranjem pigmenta koji je boji u roze u jezerina Retba u Senegalu, španskom slanom jezeru Torevieja, Dasti rouz u Kanadi, Masazirgol u Azerbejdžanu… Nisu je našli, jer jezero Hilier ima kamenito i glatko dno, pa alge u njemu ne mogu da žive.

Da bi rešili ovu misteriju, naučnici su u jezeru Hilier tražili i halopilik bakteriju koja u vodi visokog saliniteta dobija ružičastu boju, ali su analize, urađene 1950. godine, pokazale da i ona nije prisutna. Neki su pretpostavili da je voda jezera roze, jer sadrži posebne minerale, ili je reč o optičkoj varki zbog specifičnog prelamanja svetlosti. Obe mogućnosti su naučno opovrgnute tako da je razlog ružičaste boje vode ostao misterija.

Da bi rešili ovu misteriju, naučnici su u jezeru Hilier tražili i halopilik bakteriju koja u vodi visokog saliniteta dobija ružičastu boju, ali su analize, urađene 1950. godine, pokazale da i ona nije prisutna. Neki su pretpostavili da je voda jezera roze, jer sadrži posebne minerale, ili je reč o optičkoj varki zbog specifičnog prelamanja svetlosti. Obe mogućnosti su naučno opovrgnute tako da je razlog ružičaste boje vode ostao misterija.

Osim boje, misterija za naučnike je bila i izuzetno visoka koncentracija soli u vodi jezera, okruženog belim peskom i gustom šumom eukaliptusa a udaljenom samo nekoliko desetina metara od obale Pacifika u kojem je salinitet znatno manji. Dilemu je rešila analiza tla kojom je utvrđeno da se ispod jezera nalazi debela ploča soli koja se konstantno rastvara u vodi. Zbog visoke koncentracije soli, plivanje u ovom jezeru, čak i da nije zabranjeno, bilo izuzetno teško, s obzirom na to da velika gustina vode stalno potiskuje telo ka površini. Osim toga, bilo bi moguće samo leđno plivanje, jer u slučaju da voda uđe u oči ili usta plivača, izazvala bi ozbiljne zdravstvene tegobe.

Legenda o mornaru

S obzirom na to da naučnici nisu odgonetnuli misteriju kako nastaje boja ovog jezera, sve je aktuelnija legenda koja ga prati. Priča se da je na ostrvo ovog arhipelaga more izbacilo polumrtvog, ali jedinog preživelog mornara sa broda koji je udario o obližnje hridi. Imao je brojne prelome i svaki pokret mu je pričinjavo bolove. Posle nekoliko dana i na ivici snage, zavapio je da bi prodao dušu i đavolu samo ako mu neko umanji patnju. U tom trenutku, iz okolnog žbunja izašao je visok i mršav čovek u odori do zemlje, sa krčagom krvi u jednoj ruci, a mleka u drugoj. Mirno je došao do jezera i u njega sipao obe tečnosti posle čega je voda poprimila roze boju. Rekao je mornaru da krv spasava od bola, a mleko od gladi, i preporučio mu da se okupa u jezeru. Siroti čovek ga je poslušao, zaronio u vodu i, kad je izašao na obalu, ništa ga nije bolelo i bio je sit. Želeo je da se zahvali neznancu, ali on je nestao bez traga. Kasnije je brodolomnika spasila posada broda koji je slučajno tuda prolazio. On im je ispričao šta mu se dogodilo, pa su oni jezero nazvali “iscelitelj” (na engleskom healer).

Kapućino iz mora

S vremena na vreme, na obale okeana ili mora struje sa pučine donesu velike količine guste pene boje bele kafe pa su ovaj, doduše ne čest prirodni fenomen, pojedinci već nazvali “slani kapućino”. Tim pre što se zaista stiče utisak da iz okeana stižu velike količine kafe sa mlekom, umućene u nekom velikom mikseru, za nekoliko minuta prekrije obalu gustom pena koju potom pesak na plaži polako upija. Događa se da pene nema samo na plaži nego i na okolnim putevima, parkovima, zgradama…

Naučnici ističu da je ova prirodna pojava posledica velike koncentracije soli, izumrlih algi i rastvorenih organskih materija na pučini koje jaka struja i vetar umuti u “šlag” pun mehurića i donese na obalu. Pritom je, kako kažu, jedan od preduslova da vetar na pučini duva jačinom većom od šest metara u sekundi a, ako je slabiji, formira se bezbroj manjih i odvojenih parčića pene.

Do sada su ove pojave zabeležene 2007. godine u gradu Jambu u autralijskoj pokrajini Novi Južni Vels, godinu kasnije u Kejptaunu u Južnoafričkoj republici, a Englezi su ovaj fenomen mogli da vide 2011. godine u obalnom mestu Tornton Klevelis u oblasti Lankašir kada je more donelo penu visoku metar… Pre četiri godine “morski kapučino” pojavio se na “plažama zalazećeg sunca” nedaleko od Beizbejna u Australiji…

Ovom prirodnom fenomenu se najviše obraduju turisti koji pohrle na obalu da učestvuju u ovom prirodnom pena partiju. Iako stručnjaci ističu da “kupanje” u morskom kapučinu nije opasno, neki ga, ipak, ne preporučuju,

Između ostalog i zbog toga što se ova pojava povezuje sa zagađenim vazduhom iznad tih gradova, kao i hemikalijama, ostacima useva i biološkim otpadom sa kopna koju vetar odnose na pučinu, “umeša” sa slanom vodom i vrati na kopno kao penu. Kad je reč o ekolozima, oni ukazuju da često pojavljivanje guste morske pene na jednom mestu može da predstavlja pretnju morskoj flori i fauni.

Dugine planine

U jedinstvene fenomene na planeti svrstava se i planinski masiv Dugine planine u kineskoj provinciji Gansu. Zbog obilja boja više podseća na slikarsko nego na delo prirode. Reč je o predelu koji se prostire na 400 kvadratnih kilometara nastalom pre šest miliona godina taloženjem peščara i mineralnih stena. Kasnije su usledili tektonsko nabiranje tla, delovanje erozije vetra i vode, nagle promene spoljašnje temperature, hemijski procesi, najčešće oksidacija… Tako su se formirale slojevite planine različitih boja (crvena, narandžasta, oker, zelena, žuta, plava, smeđa…), oblika i veličine sa pećinama i kamenim dvoranama. Uglavnom su niže od hiljadu metara (od 300 do 400), glatkih su i strmih obronaka na koje je veoma teško da se popne. Ove šarene planine imaju oblike koje podsećaju na zamkove, kule, pa čak i ljude, ptice, zveri… Nučnici veruju, s obzirom na to da su nastale u mezozoiku, da sadrže fosilne ostatke drevnih biljaka i životinja među kojima i dinosaurusa. Naučnici su tokom dugogodišnjih istraživanja došli do zaključka da je pre oko 100 miliona godina na tom prostoru postojao veliki zatvoren bazen ispunjen vodom i blatom. Pod uticajem visokih temperatura, tlo je pre oko 70 miliona godina oksidiralo i stvorio se sloj boje rđe visok 3.700 m, poznat kao kreda krevet. Na vrhu je bio sloj debeo 1.300 m od čega su se postepeno formirali planinski vrhovi.

Pre oko 30 miliona godina u procesu formiranja planina različite promene su menjale pejzaž. Voda je prolazila kroz pukotine, spirala sedimentne stene i ogolila ih. Prema rečima stručnjaka, formiranje planina još traje u ovoj oblasti, sa prosečnim povećanjem od 8 decimetara svakih 10.000 godina.

Karlo Kubiček