Naslovna Fenomeni MEDVED KAO MITSKI DVOJNIK

MEDVED KAO MITSKI DVOJNIK

5721
0
PODELI

 


ŽIVOTINJE U VEROVANJIMA SRBA (5)

 

U vreme paganstva brojni narodi verovali su da vode poreklo od neke životinje i da one imaju natprirodne moći. Bez obzira na to što je to vreme davno prošlo, i danas su se zadržala neka od tih verovanja. Izuzetak nisu ni Srbi. “S kolena na koleno sačuvala su se naivna verovanja da između životinja i ljudi može biti srodničke veze. Takva verovanja našla su izraz najčešće u legendama i mitovima – Međedovićev otac bio je medved, Miloša (K)Obilića rodila je kobila po jednoj legendi a po drugoj – zmaj..,” pisao je etnolog Veselin Čajkanović u knjizi “Mit i religija u Srba”.

U delu “Država i društvo u srednjovekovnoj Srbiji” češki istoričar Konstantin Jireček navodi da postoji verovanje “da je svaki narod vezan za neku životinju i da se poistovećuje sa njom”. Primera radi, mitski srodnik i predak Nemaca je orao, Grka lisica, Bugara bik, Turaka zmija, a Srba – vuk! Osim vuka, značajno mesto u mitologiji i verovanjima Srba imaju i zmija, konj, petao, medved, koza…

Kukuruz za “tetu”

S obzirom na to da može da se uspravi i da hoda na dve noge, kao i da njegovo ponašanje u nekim slučajevima podseća na čovekovo, u davna vremena Srbi su verovali da je medved ljudskog porekla. Smatrao se na neki način čak i čovekovim mitskim dvojnikom. O tome svedoči verovanje da je medved u stvari čovek koji je po kazni dobio oblik ove zveri zbog učinjenog greha ili, pak, pekar koji je testo mesio nogama i usudio se da pred Boga izađe prljav od brašna. Verovalo se, takođe, da iz veze medveda i žene može da se rodi dete! Po pravilu, reč je o muškom detetu sa snagom medveda. Postoji predanje da je medved oteo ženu, odveo je u pećinu i napastvovao, pa se rodio “međedović”. Pošto je žena ubzo potom pobegla, medved je sam odgajao dete, a “međedović” je izrastao u mladića izuzetne snage i pobeđivao u borbama sa mitskim bićima.

U vezi sa kultom medveda praznuje se i “mečkim dan” (Sveti Andreja Prvozvani, 13. decembar) i iskazuje se poštovanje prema medvedu kao opasnoj i osvetoljubivoj životinji. Tog dana se izbegavaju poslovi u vezi sa kožom, jer se verovalo da bi medved zadavio onoga ko prekrši tu zabranu. Na “mečkin dan” ne bi trebalo ni da se pominje reč medved, već se koristi eufemizam “teta”.

Uoči Andrejevog dana, domaćica je obično iznosila nekoliko klipova kukuruza na krov kuće, potom bi krišom okrunila nekoliko zrna, a sutradan ujutru pokazivala klipove deci i govorila im da je “teta” dolazila preko noći i jela kukuruz. Okrunjeni klip bi se potom stavljao u čašu s vinom iz koje su svi ukućani popili po gutljaj, jer se mislilo da što štiti od bolesti. U nekim delovima Srbije, kukuruz se kuvao ili se spremala mečkina pobojnica kojom se “vezivala čeljust” medvedu da ne nasrće na stoku. Hrana se najčešće ostavljala na krovu, a ako ga “mečke ne izjedu”, ujutru bi ga pojeli ukućani ili se iznosila na mesta u šumi koja je, kako se mislilo, posećivao medved. Osim toga, i vodeničari su sakupljali priloge u brašnu od koga su mesili “hleb za mečku” koji, kako se tvrdi, ostaje svež godinu. U pojedinim delovima Srbije, “povojnica” se spremala na Svetog Vasilija (1. januar), jer se verovalo da se tog dana kote mečke.

Osim toga, prema srpskom narodnom verovanju, na Sretenje, kad se sreću zima i proleće, medved se oko polovine dana probudi iz zimskog sna i izađe iz brloga da potraži hranu. U slučaju da je dan sunčan uplašiće se svoje senke i vratiće se nazad da nastavi zimski san što ukazuje da će zima da potraje još šest nedelja. Ako je, međutim, dan oblačan i medved ne vidi svoju senku, nastaviće potragu za hranom, jer uskoro stiže proleće.

Postao od đavola

Veruje se u srpskom narodu da je jarac postao od đavola, kao i da se đavo najčešće pretvara u jarca dok se vile i vampiri pretvaraju u koze. Postoje brojne legende koje “dokazuju” vezu jarca i koze sa đavolom, ali i ona da su ga ove životinje jednom prilikom naljutile, pa im je odgrizao deo repa tako da im je ostao samo patrljak.

Osim toga, koza i jarac povezuju se s natprirodnim silama u vezi sa zemljom i njenim plodovima. O tome svedoči podatak da se pre kraja žetve ostavljalo nekoliko klasova na njivi (nazivaju se “božja brada”) i ponude kozi da ga pojede, a deo joj se izvadi iz usta i čuva kao lek.

S obzirom na to da je kozu i jarca stvorio đavo, veruje se da je nemoguće da se ureknu i da su imuni na zle oči. Osim toga, ove životinje se ne kolju za duše pokojnika, jer ih “jašu vidovite babe, a doji vukodlak”. Zbog toga postoji uverenje da ko u proleće vidi jare pre jagnjeta – biće nesrećan!

Na osnovu nekih narodnih običaja može da se zaključi i da je jarac simbol plodnosti – ženska deca uzjašu jarca ili se neko od ukućana preruši u mužjaka ove domaću životinje i trči oko domaćice i drugih žena “da bi se stoka množila”. Prema narodnom verovanju, koze mogu i da utiču na vreme, pa se ponegde nose torbe od kozje dlake da prestane kiša koja danima pada.

Verovalo se u davna vremena da je i svinja demonska životinja, ali, kako objašnjava etnolog Veselin Čajkanović, “zaštita od ovih duhova (demona) se sprovodila poštovanjem demonske životinje koja je pod svoje okrilje i zaštitu uzimala pojedinca ili čitavu porodicu”. Primer ovome je božićna pečenica. Na Tucindan (dva dana pre Božića) ili na Badnji dan, klalo se prase ranije određeno za pečenicu koje se nekoliko meseci pre toga na poseban način hranilo. Verovalo se da će božićna pečenica da donese sreću i blagostanje. Ponegde su prase usmrćivalo udarcima preko kesice soli na čelu, čime je onaj ko je to radio skidao odgovornost sa sebe i prenosio je na so.

Iz raja iskočila

Ovca se, za razliku od ovih domaćih životinja, smatra životinjom koja je “iz raja iskočila” i žrtvovala se najčešće za svadbu, pokoj duše umrlih, za dobar temelj nove kuće, Đurđevdan, Spasovdan… Da bi se ovce zaštitile od zlih sila i da se obezbedi napredak stada, pojedinim danima u godini zabranjivao se rad oko ovaca. Za Božić se, takođe, spremao i poseban kolač (ovčarica) ili se ovci ponudio deo božićnog. Verovalo se, takođe, da ovce mogu da predvide promenu vremena.

I goveda, a posebno volovi, imali su značajnu mesto u verovanjima ljudi na našim prostorima. O tome svedoči podatak da za neke praznike (Tucindan, Veliki četvrtak, prve sreda Velikog posta, sreda Bele nedelje…) nisu smeli da se stavljaju volovi u jaram. A za Božić i Novu godinu, ovim domaćim životinjama spremao se poseban kolač ili im se davao božićni. U pojedinim krajevima su se na Badnje veče palile sveće na rogovima vola dešnjaka, ili im se mazao vrat preostalim jelom od Badnje večere, a posebno pasuljom.

Osim toga, sanke na sahrani obavezno su vukli volovi, dok su u nekim krajevima i u posmrtnoj povorci domaćina bila i goveda. Verovalo se da goveda oplakuju nestanak dobrog čoveka. U istočnom delu Srbije slavio se i Vlasovdan (11. februara) da se obezbedi zdravlje volova. Tog dana se mesio kolač koji je ponegde sekao sveštenik, i davao se volovima. U nekim selima se za ovaj dan svetila vodica kao i za slavu.

Miš i slepi miš

Prema verovanjima Srba, miš i slepi miš su demonske životinje. U istočnim delovima Srbije, dan posle Mitrovdana (9. novembra po novom kalendaru ili 27. oktobra po starom) naziva se mišji ili Mišulov dan. Tog dana, ne preporučuje se bilo kakav posao u ambaru, ostavi za hranu, ormanima i u vezi sa stvarima koje miševi mogu da unište. Prema narodnom verovanju, miševi mogu i da predskažu vreme, seobu, siromaštvo, smrt…

Kad je reč o slepom mišu, s obzirom na to da ne vidi na dnevnoj svetlosti, a u prenosnom značenju je njom opčinjen, smatra se da pomaže da jednostrana ljubav preraste u obostranu. Od njegovih osušenih krila, neko ko je zaljubljen, a ljubav mu se ne uzvraća, trebalo bi da napravi prah i stavi u jelo onom koga ne pogađa Amorova strela. Posle toga postaće opčinjen onim ko je prah pripremio. Isti su efekti i ako se sa slepim mišem obiđe oko kuće mladića ili devojke koji ne uzvraćaju ljubav, ili se on ili ona uoči Đurđevdana pogledaju kroz probušena krila slepog miša.

Smatra se, takođe, da je krilo slepog miša amajlija koja donosi sreću, kao i da je predznak napretka ako uleti u dom i izleti iz njega. A ako samo uleti u kuću i sakrije se, to predskazuje neslogu među članovima domaćinstva.

Karlo Kubiček