Naslovna Ekologija LOVAC NA MLAZNI POGON

LOVAC NA MLAZNI POGON

4410
0
PODELI

 

VIDRE SU NEPOGREŠIV POKAZATELJ ZAGAĐENOSTI NAŠIH REKA I JEZERA

 

Vidrino stanište su bistre, nezagađene reke, pa je ona i nepogrešivi pokazatelj stabilnosti celokupnog eko-sistema.

Nekada su bile veoma rasprostranjene u našim vodotocima, ali se tokom godina broj ovih životinja znatno smanjio. Njen glavni neprijatelj je i dalje nekontrolisano korišćenje pesticida i veštačkih đubriva, ali deo odgovornosti svakako snose i krivolovci, koji su zbog cenjenog krzna gotovo iskorenili ovu zakonom zaštićenu vrstu.

Zamke

Vidre su često meta i zamki koje čovek postavlja drugim životinjama. U jurnjavi za ribom one neoprezno uleću u mreže, zbog čega ih dobar deo ribolovaca smatra štetočinama ali i konkurencijom. To je još jedan od razloga za njeno uništavanje.

Ove živahne životinjice kopaju jazbine čiji se ulaz nalazi na oko pola metra ispod površine vode. Odatle hodnik dug oko dva metra vodi do suvog brloga, dok dugi kanal obezbeđuje dovod vazduha. Ponekad vešto koriste i napuštena skrovišta drugih životinja, ili prirodna udubljenja u rečnom koritu.

Vidre su izvrsni plivači, a pod vodom mogu zadržati dah i duže od tri minuta. Između pet prstiju imaju kožice koje im omogućavaju brzo kretanje u vodi, a oštre kandže su efikasne u lovu ribe. Plen im teško može da umakne, jer se zahvaljujući vitkom telu munjevito kreću u svim pravcima, pa čak vešto plivaju i uzvodno od rečne matice. Uprkos kratkim nogama vešto se kreću i na suvom, a mogu da prevale i velike razdaljine.

Zrelost

Mužijaci postaju polno zreli sa oko 18 meseci, a ženke sa dve godine. Za oko dva meseca ženka donosi na svet do četiri mladunca, koji sisaju prvih šest nedelja. Mužjaci ne učestvuju u podizanju potomstva. Mladunci uče da plivaju sa 12 nedelja, kad im krzno postane vodootporno. Sa 8-9 meseci se počinju postepeno odvajati od majke, a sa godinu dana se potpuno osamostaljuju.

Vidre mogu biti duže od metra, a na rep otpada gotovo trećina. Telo je izduženo, sa gustom dlakom tamnosmeđe boje u više nijansi i svetlijom dlakom na stomačnom delu. Krzno je glatko i vodootporno, a dugački rep služi i kao kormilo dok roni u potrazi za plenom. Uši su male, zaobljene i mogu se zatvarati pod vodom, kao i nozdrve. Ispod kože ima debeo zaštitni sloj masti koji je štiti od hladnoće.

Vidra je zaštićena i ugrožena vrsta u celoj Evropi, pa i u našoj zemlji. Kako se nalazi na vrhu prirodnog lanca ishrane, njeno prisustvo je nepogrešiva slika opšteg stanja prirodne sredine.

Detektor

Čulo njuha je veoma razvijeno, a taktilne dlačice na njušci omogućavaju joj da pronađe plen i u mraku. Hrani se ribama, rakovima, školjkama, žabama, ali i sitnim sisarima i drugim vodenim životinjama.

Obroci

Ima veoma ubrzan metabolizam i troši energiju velikom brzinom. Zato vidra dnevno mora da pojede količinu hrane koja dostiže i do 15 procenata vlastite težine, u zavisnosti od temperature vode.

Ž.ŠTRBO