Naslovna Životinje Egzotika IZDRŽLJIV SAPUTNIK I RATNIK

IZDRŽLJIV SAPUTNIK I RATNIK

6834
0
PODELI

KAMILA NEIZBEŽAN DEO PUSTINJSKOG FOLKLORA, PRIPITOMLJENA PRE OKO PET HILJADA GODINA U SOMALIJI I JUŽNOJ ARABIJI

Veliki broj životinja nosi svoju simboliku i izaziva određene asocijacije, ali retko koja toliko upečatljivo odaje utisak svog staništa kao što je kamila. Pri samom spominjanju ove fascinantne životinje, gotovo možemo da osetimo atmosferu i mistiku pustinje. Svake godine, najduži dan u godini, 22. jun, posvećen je ovoj više nego intrigantnoj životinji. Između ostalog, razlog je i to što se njen biološki “model” očuvanja vode može preneti u nove tehnologije kojima bismo dobijali dragocenu tečnost.

Međutim, naziv “kamila” se ne odnosi samo na jednogrbe (dromedare) i dvogrbe (baktrijane) pustinjske lađe. Ona može da opiše bilo koju od sedam postojećih vrsta. Pored pomenute dve, tu je i divlja kamila koja živi u severozapadnoj Kini i Mongoliji, tačnije pustinji Gobi, i kritično je ugrožena. Postoje i četiri vrste kamelida u Novom svetu – lama, alpaka, guanako i vikunja. Uz to, nekada je poseban rod, Camelops, nastanjivao severnoamerički kontinent, ali je iščezao sa dolaskom ljudi iz Azije, na kraju pleistocena.

Trkač na duge staze

Prema podacima iz 2010. samo deset odsto svih kamila na svetu su dvogrbe. One su u proseku teške između 300 i 600 kg, dok su njihovi dvogrbi rođaci nešto krupniji, sa istom minimalnom težinom, dok maksimalna može da dostigne i tonu. Visina je u proseku 185 cm na ramenu i 215 cm kod grbe. Ipak, bez obzira na ove dimenzije i tip terena po kojem se kreće, kamila može da postigne impozantnu brzinu kretanja. Dvogrba kamila “plovi” preko pustinje prosečnom brzinom od 28 km na čas, dok je jednogrba nešto brža i trči brzinom od oko 40 kilometara na čas. Nije im nikakav problem da takvu brzinu i održavaju na duže periode, a ako je potrebno, mogu na kratke staze naporom da “izvuku” i do 65 km na čas.

Jedan organ je karakterističan za mužjaka jednogrbe kamile i ne može se naći kod ostalih životinja. Reč je o duli koja se nalazi u grlu i izgledom podseća na mešinu, a tako se i ponaša. U sezoni parenja, napuni se vazduhom i onda visi iz usta, a svrha je da privuče ženke ili pokaže dominaciju nad slabijim mužjacima.

Naravno, kamila je najčuvenija po tome što je u stanju da preživi velike vrućine i razdaljine a da ne konzumira mnogo vode, odnosno da je “nosi” sa sobom u grbama. Međutim, ovo verovanje se nedavno pokazalo kao netačno, jer kamila u grbi ne skladišti vodu, već masno tkivo. Smeštanjem takvog tkiva na jedno mesto, kamile izbegavaju povećanu insulaciju koju bi izazvalo raspoređivanje masti po celom telu, i samim tim bi posledice velikih vrućina bile mnogo gore.

Pamti skoro kao slon

Ovo nije jedini mehanizam kojim je priroda zaštitila kamilu od toplote – za razliku od ostalih sisara, čija su crvena krvna zrnca okrugla, kamilja su ovalna, što poboljšava krvotok tokom dehidracije. Takođe, takva struktura omogućava ćelijama da podnesu unošenje velikih količina vode za kratko vreme. Kamila teška 600 kg može da popije 200 litara vode za samo tri minuta. S druge strane, ona može i da podnese gubitak i do trećine telesne mase, što se dešava nakon osam do deset dana provedenih na suncu.

Kamila može da izdrži i ogromne varijacije u sopstvenoj telesnoj temperaturi, koju većina drugih životinja ne bi preživela. Toplota njihovog tela je 34 stepena u zoru, da bi pred zalazak Sunca dostiga celih 40, a potom se kamila noću ohladi. Može i da izdrži do 25 odsto gubitka vode u telu zbog znojenja, dok ostalim sisarima, pri gubitku od 12 do 14 odsto, srce prestaje da radi. I pored svega, kamila se retko znoji, naročito ispod 50 stepeni Celzijusa.

U zemljama u kojima su kamile jedna od turističkih atrakcija, malobrojni posetioci propuste da ih uzjašu, a ona je i jedna od glavih atrakcija po zoološkim vrtovima. S druge strane, zna se da kamilu ne treba iritirati, jer ume i te kako da se osveti, ali nije uvek zlopamtilo. Kaže se da neko “pamti kao slon”, a kamila je odmah iza njega. Zabeleženi su slučajevi da su kamile prepoznavale ljude posle više godina. Takođe, tradicija u arapskom svetu nalaže da prosac nudi određeni broj kamila svojoj potencijalnoj nevesti, ali brojka ne odražava samo njegovo imovinsko stanje, već je i oda njenoj lepoti.

“Konjica”

Zbog svih karakteristika izdržljivosti, kamila je, kao i u prošlosti, i dan-danas izuzetno korisna u pojedinim delovima sveta. Pretpostavlja se da je pripitomljena prvo jednogrba kamila, i to u Somaliji i Južnoj Arabiji, pre oko pet hiljada godina. Oko 2.500. godine p.n.e, dvogrba kamila je počela svoj suživot sa čovekom u centralnoj Aziji, tačnije u Šar-i-Šokti, tzv. Spaljenom gradu u Persiji.

Najkasnije do 1.200. godine p.n.e, pojavila su se i prva sedla, pa je usledila prva upotreba kamila u vojne svrhe. Bitka kod Karkara, vođena između Asiraca i armije jedanaest kraljeva Karkara, 853. godine p.n.e, svedok je prvog ratnog pohoda na kamiljim grbama. Danas, indijska vojska i dalje patrolira svojim granicama na ovim životinjama, iako se planira da se pređe na korišćenje modernih oklopno-mehanizovanih transportera. Sve evropske kolonijalne sile koje su ratovalo u Africi i Aziji, takođe su koristlile kamile.


M. Milosavljević