Naslovna Ekologija “BUBREZI PLANETE” NA DIJALIZI

“BUBREZI PLANETE” NA DIJALIZI

10075
0
PODELI

ALARMANTNA PORUKA

MEĐUNARODNOG DANA ZAŠTITE MOČVARA 

Međunarodni dan zaštite močvara obeležava se 2. februara na dan kada je potpisana Konvencija o močvarama 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru, na obali Kaspijskog mora, a prvi put je obeležen 1997. godine. Na ovaj dan državne institucije, nevladine organizacije i grupe građana svake godine organizuju različite aktivnosti kako bi podigli nivo svesti javnosti o vrednostima močvara.

Svetski dan močvarnih staništa obeležava se kako bi se ukazalo na značaj močvarnih područja i podstakle svetske vođe da se aktiviraju u pogledu njihovog očuvanja.

Kao tropske šume

Ramsarska konvencija je temeljni dokument i najvažniji međunarodni sporazum iz ove oblasti koji je potpisalo više od 160 zemalja, među kojima i Srbija. Ove zemlje preduzimaju različite aktivnosti, od predavanja do seminara, izleta, takmičenja za decu, akcija čišćenja, radio i TV nastupa, pisama upućenih štampanim medijima do novih pravila o močvarama i programa na državnom nivou, sa ciljem očuvanja močvarnih područja. Ona su značajna ne samo za obezbeđenje hidrološkog režima, ekološke stabilnosti i regulisanja klimatskih uslova, već i za očuvanje biološke raznovrsnosti.

Naučnici upoređuju močvare sa najbogatijim tropskim šumama na svetu. Iako su nekad smatrane neplodnom zemljom, izvorom bolesti i legla komaraca, nauka je pokazala svu prirodnu vridnost ovih područja.

Močvarna staništa su od velike važnosti i zbog svojih svojstava, predstavljaju jednu od najvećih vrednosti raznolikosti. Uz njih je vezano više od 40 odsto vrsta biljaka i životinja. Vrednost močvarnih staništa odnosi se i na kontrolu poplava, obnavljanje podzemnih voda, učvršćivanje obala i sedimenata, ublažavanje klimatskih promena i pročišćavanje vode. Ona su genske “banke” biološke raznolikosti staništa brojnih važnih biljnih i životinjskih vrsta, a pružaju i velike mogućnosti za razvoj turizma i rekreacije.

Opasno isušivanje

Zbog stalne prisutnosti čoveka, močvare predstavljaju i značajnu kulturnu vrednost. Ujedno, one su najugroženiji ekološki sastavi, zbog isušivanja i prekomernog iskorišćavanja njihovih resursa. U poslednjih 50 godina, izgubljena je polovina močvarnih područja u svetu.

Jugoslavija je potpisala ovaj dokument 1976. godine i već sledeće predložila Obedsku baru i Ludaško jezero za Listu vodenih staništa od međunarodnog značaja. Uprkos naporima vezanim za implementaciju Ramsarske konvencije u Srbiji, opstanak ovih veoma ugroženih staništa je neizvestan.

Uzroci su brojni: odvodnjavanje, isušivanje tla, pretvaranje delova zaštićenih područja u poljoprivredno zemljište, zagađenje, prekomerna ekploatacija biljnog i životinjskog sveta (seča šuma i lov).

Vodena staništa obuhvaćena Konvencijom nisu samo močvare već veoma širok spektar tipova staništa, reka, jezera, pa i onih koje je čovek stvorio, kanala ili ribnjaka, na primer.

Ova područja su od neprocenjive vrednosti za život i ekonomski razvoj na Zemlji; nazvana su još i ”bubrezi planete”, jer prečišćavaju vode, “prirodni graditelji”, zato što predstavljaju efikasan sistem zaštite od poplava, “biološki supermarketi” zbog svojih razgranatih lanaca ishrane i velike raznovrsnosti živog sveta.

Planetarna zaštita

Na Listi ramsarskih područja od međunarodnog značaja, do 2008. godine, našlo se ukupno deset područja iz Srbije (Carska bara, Ludaško jezero, Obedska bara, Slano Kopovo, Peštersko polje, Labudovo okno, Gornje Podunavlja, Vlasina, Zasavica i Koviljsko-Petrovaradinski rit).

Pored prirodnih dobara zaštićenih u nacionalnim okvirima, u Srbiji su izdvojena i zaštićena područja koja su značajna shodno međunarodnim propisima. Međunarodno značajna prirodna dobra u Srbiji, takođe su, osnov za razvijanje međunarodne saradnje, razmene iskustava, a sa ciljem unapređenja zaštite prirode. Zavod za zaštitu prirode Srbije je utvrdio preliminarnu listu od 68 potencijalnih ramsarskih područja u Srbiji.

Harmonija čoveka i prirode

UNESKO je 1972. godine usvojio Konvenciju o zaštiti svetske kulturne i prirodne baštine, na osnovu koje utvrđuje Listu svetske baštine sa dobrima za koje Odbor Svetske baštine smatra da poseduju izuzetne univerzalne vrednosti. Do sada je Zavod izradio stručnu osnovu predloga nominacije dva prirodna dobra za upis u listu svetske prirodne baštine: Nacionalni park “Šar-planina” i Spomenik prirode “Đavolja varoš”. Harmonija čoveka i prirode osnova je programa “Čovek i biosfera” koji u okviru UNESKO postoji od 1971. godine. Rezervati biosfere su područja kopnenih i obalskih/morskih ekosistema koja su svrstani u MAB program. Rezervati biosfere su od ključnog značaja za ostvarivanje održive ravnoteže između ponekad sukobljenih ciljeva očuvanja biološke raznovrsnosti, promovisanja ekonomskog razvoja i očuvanja kulturnih vrednosti. U okviru ovog programa, Park prirode “Golija” je, zajedno sa zaštićenom okolinom manastira Studenica 2001. godine proglašen za Rezervat biosfere “Golija – Studenica”. U toku je postupak kandidovanja za proglašenje za drugi rezervat biosfere u Srbiji dela budućeg prekograničnog prirodnog dobra “Mura – Drava – Dunav” koje se nalazi na teritoriji naše zemlje.

S. Š.

PODELI
Prethodni članakHOLANDSKI PINČ
Sledeći članakMOZAK PAMTI I KAD NE MISLI