Naslovna Fenomeni MOZAK PAMTI I KAD NE MISLI

MOZAK PAMTI I KAD NE MISLI

3424
0
PODELI

VELIKI PODVIG AMERIČKIH I AUSTRIJSKIH NAUČNIKA

Tajne funkcionisanja ljudskog mozga, ali i životinjskog, uvek su privlačile naučnike širom sveta. Iako postoje mnogi zaključci koji su prihvaćeni kao naučno dokazani, sfera istraživanja mozga i dalje se ubraja u kategoriju nedovoljno istražene. U tom smislu naučnici sa Harvarda su otišli korak dalje, otkrivši novi svet misterija i kompleksnosti na mikronivou mozga. Ovo novo istraživanje, koje je predvodio molekularni biolog dr Džef Lihtman, nudi pogled unutar neuorona mišjeg mozga sa dosada neviđenim detaljima.
Dvadeset naučnika radilo je proteklih šest godina na projektu čiji je cilj bio izrada fotografija visoke rezolucije životinjskog mozga, da bi što bolje razumeli kako funkcioniše ovaj, inače, komplikovani organ.

Trajno pamćenje

Stručnjaci sa Harvarda uspeli su da razrade tehnike koje su stvorile digitalne modele stvarnog moždanog tkiva miša, čime su mogli da prouče njegovu detaljnu strukturu. U seriji 3D grafičkih prikaza, naučnici su mogli da rekonstruišu komponente mozga odraslog miša u rezoluciji na nano nivou.
Posebno su se usredsredili na neokorteks, krajnji spoljašnji sloj, koji čini oko tri četvrtine volumena mozga, a obuhvata sivu materiju – tkivo koje se sastoji od neurona, a ponaša se poput centra za obradu informacija.
Cilj istraživanja bio je da shvatimo ovaj najmisteriozniji deo biologije. To smo želeli da učinimo proučavajući mozak i opisujući ga u visokoj rezoluciji – objasnio je Lihtman.


Koristeći nove tehnike snimanja, naučnici su prikupili na desetine hiljada ultratankih delova mozga, od kojih je svaki debljine hiljaditog dela vlasi kose, na jednoj filmskoj traci. Prema pisanju Vašington posta, slike ovih delova uspeli su da stvore koristeći novi softverski alat kako bi obojili neuronske veze.

Gotovo istovremeno, naučnici istraživači Instituta za nauku i tehnologiju Austrije, predvođeni profesorima Peterom Jonasom i Jozefom Cicvarom, uspeli su da otkriju ritam moždanih talasa koji su ključni da bi pamćenje ostalo trajno.

Zapis u memoriji

– Naučiti nešto i to zapamtiti svakodnevna je obaveza svakog od nas. S tim se rađamo i umiremo. Pojedine stvari lakše pamtimo i nikada ih ne zaboravljamo. Što smo stariji, uspomene i pamćenje više vezujemo za mladost i detinjstvo. Svaki put kada naučimo nešto novo potrebno je da se taj zapis stabilizuje u memoriji. Znalo se da moždani talasi imaju važnu ulogu u procesu pamćenja, ali je njihov oblik i ritam do sada bio nepoznanica – objasnili su austrijski naučnici.

Njihova studija pokazuje da su moždani talasi izuzetno važni za stabilizaciju i uspostavljanje memorije, ali da je ona određena sineaptičkom inhibicijom ili sineapsama među nervnim ćelijama. Kada su talasi gušći i češći, utoliko su amplitude i sineapse mnogo veće.

Zapravo, inhbicija je osnov na kome se prave moždani talasi. Eksperiment je rađen i na miševima. Zahvaljujući istraživanju profesor Jonas je rekao da su bili u mogućnosti da tačno odrede trenutak kada sineapse stvaraju moždane talase.

– Upravo taj proces i inhibicija mogu biti krucijalni u stvaranju trajnog pamćenja, a to će imati nesagledive razmere u sprečavanju brojnih bolesti i poremećaja rada mozga – tvrde istraživači.

Kapsula za Mars

Šest pažljivo odabranih naučnika ušli su u specijalnu kupolu izgrađenu na vulkanu Mauna Loa u okviru istraživanja ljudske psihologije, koje će agenciji NASA dati podatke potrebne za planiranje dugih misija na Mars.

Četiri muškarca i dve žene će u simulaciji svemirskog doma na udaljenom havajskom ostrvu, veličine oko 110 kvadratnih metara, provesti osam meseci. U tom periodu oni neće imati fizički kontakt sa drugim ljudima, a sva elektronska komunikacija sa timom za podršku će kasniti 20 minuta, što je vreme za koje i-mejl stiže sa Marsa na Zemlju. Projekat, koji je finansirala NASA, proučavaće psihološke poteškoće izazvane dugim boravkom

u zatvorenim i izolovanim uslovima. Posebno će se meriti reakcije koje proivodi mozak tokom trajanja ovog neobičnog eksperimenta.

S. Škoro