ISTRAŽIVANJA
NA NEPRISTUPAČNIM PROSTORIMA ŠIROM PLANETE ŽIVE IZOLOVANA PLEMENA (3)
Njih ne brine kad hakeri upadnu u kompjuterski sistem, ako akcije na berzi počnu da rastu ili padaju, u slučaju da poskupi nafta, kad svetske sile zveckaju oružjem, a terorirti prete… Ne muče ih ni brige od kojih se nama diže kosa na glavi, koje izazivaju stres i druge traume… Jer, oni su pripadnici plemena koji žive izolovano u nepristupačnim delovima sveta i najčešće nemaju dodirne tačke sa takozvanim tekovinama civilizacije kao i kontakte sa onima koji se njima diče.
Neka od tih plemena, ipak, imaju sporadične kontakte ili sa predstavnicima humanitarnih organizacija ili sa antropolozima pa smo na osnovu toga u prilici da saznamo ponešto o njima i njihovom načinu života. Bez obzira na to ne može tačno da se utvrdi koliko je plemena u izolaciji ali se pretpostavlja da ih je najviše u južnoameričkim šumama Amazonije, ali i na ostrvima u Indijskom okeanu, Okeaniji, Africi…
U džunglama indonežanskog dela ostrva Nove Gvineje živi oko 3.000 pripadnika plemena Korovai. Oni ne poznaju metalurgiju, bave se sakupljanjem plodova, ribolovom i lovom, koriste kamene sekire, noževe od životinjskih kostiju, lukove, strele i koplja.
Lovci i sakupljači plodova
Svakodnevni poslovi su podeljeni na muške i ženske. Obaveza muškaraca je da idu u lov, grade kuće i prave brane na reci, dok žene brinu o deci, bave se ribolovom, sakupljaju plodove i love žabe i guštere. Žive u jednostavnim prebivalištima, sagrađenim od kore drveta i upletenog palminog lišća u krošnjama drveća na visini i do dvadeset metara. Do njih dolaze penjući se lijanama i jednostavnim lestvama. Ne koriste ni posuđe ni nameštaj, a toalet je mala rupa u podu. U sumrak, članovi porodice se okupe i popnu u prebivališta i ponesu svu imovinu i hranu.
Pojedinci smatraju da Korovai žive “nebu pod oblacima” da bi se odbranili od poplava, neprijateljskih grupa iz sopstvenog, ali i drugih plemena i divljih životinja, ali ima i onih koji to objašnjavaju njihovom željom da se zaštite od najezde insekata. Posebno se to odnosi na komarce koji prenose malariju. Postoji mogućnost i da se na taj način brane od zlih duhova koji, kako smatraju, na tu visinu ne mogu da dođu.
Pripadnici ovog plemena su niskog rasta, prosečan vek im je oko trideset godina za muškarce, dok žene nešto duže žive. Ne nose odeću već samo zaštitu za intimne delove tela. Žene za to koriste lišće, a muškarci kožne ili drvene navlake. U slučaju nekih ritualnih ceremonija nose i ogrlice od perli ili zuba životinja, kao i ukrase napravljene od lišća, perja, krzna i drugih materijala koje nađu u džungli. Interesnatno je da su svi pripadnici plemena, čak i deca, pušači. Savijaju suvo lišće i svaki slobodan trenutak koriste za “zapale”.
Broje do – 25
Oni koji su došli u kontakt s Korovaima tvrde da pripadnici ovog plemena znaju da broje do 25 i komuniciraju jezikom koji je sličan onim kojim govore još neka plemena u Novoj Gvineji. Zanimljivo je da imaju imena, ali ih nikad ne govore nepoznatim. Imaju i bogatu usmenu tradiciju – mitove, narodne priče, magične izreke… Veruju u neku vrstu reinkarnacije tako da smatraju da će umrli da se vrati kao duh novorođenog deteta.
Korovai žive u grupama, nemaju plemenske vođe niti one koji se bave magijom. Grupe se sastoje od nekoliko muškaraca, njihovih žena i dece. Žene se, uz dogovor, uzimaju iz drugih grupa, a zauzvrat porodica daje dve manje svinje ili jednu veliku i ogrlicu od psećih zuba. Ako je izabranica izuzetno lepa, ode čak pet svinja! Mladoženja njenom ocu takođe mora da pokloni nekoliko lukova strela i kopalja. Devojke se najčešće udaju u trinaestoj ili četrnaestoj godini. Veze su najčešće monogamne, ali se događa da muškarac ima i nekoliko žena. Za vreme menstruacije ili trudnoće muškarci ne smeju da viđaju žene. One se tada povlače u manju i udaljenu kućicu na tlu i za to vreme im pomažu druge žene i donose im hranu.
Velika je smrtnost u ovom plemenu tako da je gotovo nemoguće videti stariju osobu. Najčešće umiru od malarije, tuberkuloze, elefantijaze i anemije. Ako neko umre u kući, članovi grupe odlaze u drugu kolibu, a telo preminulog umotaju u lišće saga palme i ostave u šumi da ga pojedu divlje životinje. U slučaju da je preminuli nečim izuzetnim zadužio grupu, muškarci u znak žalosti buše ušne školjke ili nosnu hrskavicu kljovom svinje ili štapićem bambusa, a žene sebi odseku deo prsta. Posebno istaknuti ratnik se mumificira, ali tu čast je do sada dobilo samo nekoliko.
Ljudoždersvo
S obzirom na to da nemaju saznanja o bolestima kao uzrocima smrti, veruju da je krivac za odlazak sa ovog sveta veštica koju nazivaju kakua. Ona opseda neke ljude i tera ih da ubijaju nevidljivim strelicama. U slučaju da neko iznenada umre, Korovai traže čoveka kojeg je kakua naterala da to uradi, muče ga dok ne prizna krivicu, pa ga potom ubiju i pojedu. S obzirom na to da je žrtva ljudožderstva po pravilu iz druge grupe, plaća im se “odšteta” sa nekoliko svinja i ogrlicama od psećih zuba. Ovakvo shvatanje je razlog njihovom ljudožderstvu, jer tvrde da ne jedu ljude nego vešticu u ljudskom obliku. Kada je, međutim, o kanibalizmu belih stranaca reč, smatraju da, ako ih pojedu, mogu da dobiju snagu i hrabrost ili čak besmrtnost.
Pojedini antropolozi tvrde da je ljudožderstvo davna prošlost ovog plemena, a da se neki pripadnici samo hvale da su u životu ubili i pojeli više od 20 onih koje je kakua uzela pod svoje.
Kultovi
Među pripadnicima Korovai plemena jak je kult svinje. U slučaju da u džungli nađu mladunče ili u zamci starija životinja ostane živa, brinu se o njima kao mi o kućnim ljubimcima. Na to koliko im svinje znače i koliko ih poštuju ukazuje i podatak da mladunce njihove žene čak i doje. A, one koji prase ili svinju ukradu odmah ubiju. Zanimljivo je da im svinje o kojim se brinu služe i da nose teret i malu decu kroz džunglu.
Sličan odnos Korovai imaju i prema saga palmi. Svi njeni delovi od lišća plodova do stabla su deo njihove svakodnevne ishrane. U listove umotaju larve insekata i pojedu, trule plodove mešaju sa mesom da ga fermentacijom omekšaju, stablo ribaju i prave brašno koje dodaju svim jelima… Koliko ovu palmu poštuju ukazuje i podatak da na mestima gde je prorede posade nove.
Kad ova palma procveta Korovai održavaju posebne svečanosti u okviru kojih svaki muškarac može da izabere bilo koju ženu i da vodi ljubav sa njom jer smatraju da će na taj način da ojačaju plodnost i obezbede prosperitet. Izuzetak su grupa devojaka čiju nevinost čuvaju jer su ili određene da se udaju u drugoj grupi ili da budu žrtvovane duhovima.
Karlo Kubiček
Foto Shutterstock