Naslovna Ekologija KAČKAVALJ OTIŠAO, ŠUT OSTAO

KAČKAVALJ OTIŠAO, ŠUT OSTAO

3743
0
PODELI

PEĆINA U SELU STANIČENJE GODINAMA BILA PRIRODNA HLADNJAČA

Pirotski kraj, pored ostalog, bogat je i mnogobrojnim krečnjačkim pećinama koje godinama pohode neumorni tragači za starim blagom, ali je jedna, svojevremeno najpoznatija, gotovo zaboravljena i u nju više niko ne zalazi. Reč je o pećini u selu Staničenje, podno vrhova Belave, u kojoj je svojevremeno sazrevao nadaleko poznati pirotski kačkavalj, koji je bio poslastica na trpezama Arapa, ali i zahtevnih Amerikanaca. Desetak godina ulaz u pećinu je urušen, a od zgrade u kojoj je iz dubine planine cirkulisao hladan vazduh, ostao je samo šut i poneka greda.

Čeka se investitor

– Pirotska “Mlekara”, koja je koristila ovo prirodno bogatstvo, odavno ne postoji, a od mnogobrojnih najava pojedinih “investitora” koji su govorili o oživljavanju ove blagodeti, nije bilo ništa – kažu u Staničenju.

Danilo Vukadinović, koji pamti istorijat ove prirodne hladnjače, priča o vremenu kad se u pećini radilo kao u košnici.

– Pećinu je još 1953. godine za svoje potrebe uredila tadašnja pirotska “Mlekara” koja je godinšnje izvozila na stotine tona kačkavalja. Poznati pirotski specijalet dovožen je kamionima, skladišten i nakon zrenja, odavde su se u jadranskim lukama i Solunu punili brodovi za arapske zemlje, ali i za Ameriku. To je trajalo nekoliko decenija, ali se ni sada ne zna tačno ko je bio inicijator da se pećina iskoristi kao hladnjača – kaže Vukadinović koji se i sam bavi proizvodnjom zdrave hrane.

Racionalni Piroćanci su tih godina mnogo štedeli na struji koja je neophodna za rad hladnjače. Struja iz agregara korišćena je samo da bi se osvetlile bukove police na kojima je sazrevao kačkavalj.

Štedeli struju

– Zrenje se odvijalo na površini od preko 500 kvadrata. Temperatura vazduha koji je strujao iz dubine planine, pri tlu je bila jedan stepen, na metar od tla oko tri stepena, a pri vrhu pećine oko šest stepeni. Kapacitet pećine bio je između 16 i 20 vagona (oko 200 tona). Ovakva “klima” nije se menjala ni zimi i leti, što je idealno za proces sazrevanja, koji je zbog struje inače veoma skup – kaže Vukadinović.

Uštede goriva i struje, s jedne strane su se merile milionima dinara, a s druge je kačkavalj, koji je po nekoliko meseci sazrevao na potpuno prirodan način, imao divan ukus i aromu, što su kupci i te kako prepoznavali i cenili. O kvalitetu govori i činjenica da su ovaj proizvod kupovali čak i Grci koji su poznati po svojoj feti, ali i drugim sirevima.

Staničanci imaju želju da se napokon javi ozbiljan investitor i iskopristi pećinu, barem kao turističku atrakciju, budući da se stanje u stočarstvu neće vratiti na nivo iz druge polovine prošlog veka, kada je ovde bilo preko pola milona grla ovaca, krava, koza…

Po pečenje u pećinu

– Žitelji Staničenja koristili su pećinu i to u vreme kad je ovde bilo desetostruko više stanovnika. Pećina je korišćena naročito za vreme letnjih slava i svadbi kad se spremalo mnogo hrane. U selu tada nije bilo struje ni frižidera, a ovde je ostavljano pečenje i druga hrana koja se lako kvari na letnjim temperaturama. Svako je imao svoj ćošak kao neku vrstu ostave – priseća se Danilo.

V. Ćirić