Naslovna Galaksija SONDA KASINI – HAJGENS ČIJA SE MISIJA PRIMIČE KRAJU, ZABELEŽILA FASCINANTNE SNIMKE

SONDA KASINI – HAJGENS ČIJA SE MISIJA PRIMIČE KRAJU, ZABELEŽILA FASCINANTNE SNIMKE

3361
0
PODELI

 

 

Večiti vetrovi Saturna

Nakon skoro 20 godina krstarenja Sunčevim sistemom, letelica Kasini – Hajgens je krajem novembra otpočela poslednju fazu svoje misije. Tokom prethodne dve decenije, ova sonda nam je približila daleki Saturn i omogućila da bliže zavirimo u njegove tajne i okruženje.

Letelica se trenutno nalazi na manje od 400.000 kilometara od Saturna, bliže nego bilo koji objekat koji je napravila ljudska ruka, i načinila je nove snimke ove planete, koji su više nego fascinantni. Sonda je preletela preko Saturnovog severnog pola, koji je karakterističan po oluji koja tamo non-stop besni, a kako se čini po najnovijim snimcima, atmosfera u tom delu planete menja i boju. Oblaci se okreću istom brzinom i u istom smeru kao i planeta, tako da ova večita oluja ima šestougaoni oblik, a naučnici smatraju da menja boju zbog promena godišnjih doba, odnosno jačine sunčeve svetlosti koja pada na površinu planete.

Kasini – Hajgens će nastaviti da ispituje Saturnove prstenove i već im se približio više nego bilo koja druga letelica. Sonda će u aprilu ući u 2.500 km širok prostor između planete i njenih unutrašnjih prstenova. Tu će biti u mogućnosti da izračuna masu prstenova, a prethodno je ustanovila kako je moguće i da prstenovi imaju sopstvenu atmosferu, sačinjenu od molekularnog kiseonika i nezavisno od atmosfere samog Saturna. Nakon toga, nastaviće da emituje podatke dok se ne surva na površinu Saturna, septembra iduće godine. Završiće svoj vek isto kao što ga je i provela – istražujući naš dalji “komšiluk”, i postaće prva naprava koja je završila na Saturnu, a u svojim poslednjim trenucima možda će biti u stanju da otkrije još nešto novo u pogledu sastava atmosfere šeste planete od Sunca.

Ledene vode Enkelada

Misija koja je počela lansiranjem sonde 15. oktobra 1997. godine, omogućila je da po prvi put u ljudskoj istoriji vidimo Saturn i njegove satelite izbliza, ali i da saznamo mnogo više o njima. U najznačajnija otkrića Kasini – Hajgensa spadaju četiri Saturnova meseca, i postoji mogućnost otkrivanja novih, ako se teorija da novi sateliti nastaju od prstenova pokaže tačnom. Prva je svemirska sonda koja je ušla u orbitu Saturna, a proletela je i pored njegovih satelita Titana i Enkelada. Na ovom drugom, instrumenti su pokazali da pod površinom postoji velika vodena masa koja sadrži so, i prema mišljenju naučnika NASA, za sada je mesto na kojem u Sunčevom sistemu ima najviše izgleda da pronađemo vanzemaljski život.

Površina ovog nebeskog tela potpuno je prekrivena ledom, dok se na polovima nalaze gejziri koji izbacuju vodenu paru i neke druge supstance, poput natrijum – hlorida. Ovaj sićušni satelit ima samo 500 km u prečniku, dok mu je prosečna temperatura minus 198 stepeni Celzijusa. Smatra se da je podzemni okean dubine oko deset kilometara, a činjenice ukazuju na to da unutar ovog nebeskog tela postoje izvori toplote, što znači da je i dalje geološki aktivan. Predloženo je nekoliko misija koje bi dalje ispitale šta se sve nalazi na Enkeladu i da li možemo imati koristi od toga u budućnosti.

Kako Saturn, zajedno sa Jupiterom, pripada klasi tzv. gasnih džinova, odnosno planeta koje praktično nemaju površinu, već su gotovo isključivo sastavljeni od atmosfere sačinjene od vodonika i helijuma, duvaju veoma snažni vetrovi brzinama i od po nekoliko hiljada kilometara na čas, i karakteriše ih veoma jako polje zračenja. Međutim, njihova odlika je i da imaju veliki broj satelita, koji ponekad mogu biti daleko interesantniji od same planete.

U okviru misije bilo je predviđeno da se drugi deo letelice (Hajgens) odvoji i sleti na Saturnov mesec Titan 2005. godine. Kasini je ostao sam u orbiti oko druge najveće planete u sistemu, dok je njegov saborac sleteo na površinu satelita. To je najdalje mesto na kojem je do sada uspešno sleteo neki objekat nastao na Zemlji, ali Titan je interesantan iz više razloga. Hajgens, koji je i dobio ime prema holandskom astronomu Kristijanu Hajgensu, uspeo je da šalje podatke na Zemlju 90 minuta nakon što je sleteo, kada su otkazali instrumenti. Upravo je Hajgens i otkrio Titan, 1655. godine.

Jezera etana i metana

Nekada se mislilo da je najveći satelit od svih u Sunčevom sistemu, međutim, kada je Vojadžer 1 proleteo pored njega 1980, ispostavilo se da je ipak nešto manji od Jupiterovog pratioca Ganimede. Sa prečnikom od oko 5.000 km, i dalje je veoma impozantan.

Titan je jedino nebesko telo u kosmosu osim Zemlje koji, kako se zna, ima stabilne mase tečnosti na svojoj površini. Takođe je jedini mesec u Sunčevom sistemu koji ima gustu, održivu atmosferu. Ovaj planetoliki satelit je sačinjen od kamenitih formacija i zaleđene vode. Pretpostavlja se da i ovde postoji podzemni okean. Površinu prekrivaju jezera sačinjena od tečnih etana i metana. Atmosfera je bogata azotom, i često duvaju jaki vetrovi i – padaju kiše, takođe od metana i etana.

Premda modul Hajgens nije imao potrebne instrumente da utvrdi postojanje mikroorganizama na Titanu, pojedini naučnici pretpostavljaju kako je moguće da etan i metan zamene ulogu u građenju ćelija koju na Zemlji ima voda, tako da nije isključena mogućnost da u tom okruženju nastanu ćelijske strukture potpuno drugačije od onih koje poznajemo. Na kraju, ovaj udaljeni svet poseduje, premda u tečnom obliku, basnoslovne rezerve prirodnog gasa, mnogo veće od onih na našoj planeti.

Zbog svega ovoga, Titan je visoko na listi planeta i satelita u Sunčevom sistemu, koji bi mogli biti kolonizovani u možda i ne toliko dalekoj budućnosti. Istina je da čovek nije istražio do kraja sopstveni dom, ali želja za otkrivanjem je prisutnija nego ikad, a tu je još otkako smo kroz otvore pećina, pre mnogo hiljada godina, počeli da gledamo u zvezdano nebo. Svakako da neko može videti i veliki profit u kolonizaciji dalekih planeta, jer je to u ljudskoj prirodi isto onoliko koliko i želja za spoznajom.

M. Milosavljević