Naslovna Životinje Kinologija RAST PASA I ISHRANA

RAST PASA I ISHRANA

58846
0
PODELI
A beautiful golden retriever dog with a smile on his face laying next to a bowl of fresh vegetables.

 

 

Rasa „bira“ jelovnik

 

” Velike su greške vlasnika koji žele da njihovi ljubimci na brzinu dostignu što veću visinu i težinu, pa preteruju sa količinom hrane koju im daju, pri čemu ne dobijaju ništa dobro

 

Fascinantna je sposobnost psećeg organizma da u kratkom vremenskom periodu uveća svoju telesnu masu. Kad su u pitanju najmanji (po veličini), od rođenja do zrelosti za 20 puta uvećaju svoju masu. Polovinu svoje kilaže, koja nije baš zavidna, dostignu sa tri meseca, a ostatak dovrše do 10 meseci starosti. S druge strane, oni preko 25 kg polovinu težine dostižu sa oko 6 meseci, a ostatak uspeju da namaknu do druge godine, s tim da svoju početnu težinu uvećaju 70-ak puta.

Male i srednje rase rastu dnevno u proseku 20 do 60 grama, sa maksimalnim dodavanjem u periodu od dva do tri meseca. Kod srednjih rasa, to se dešava u periodu od 3-4 meseca, a kod baš velikih u starosti od 4-5 meseci. Dnevni prirast velikih rasa dobro napreduje i do osam meseci starosti, ali ne prestaje dosta vremena iza toga. Posledice ovakvih razlika su u tome što je u kasnijem periodu, sa oko osam meseci starosti kod malih rasa, razvoj koštanog tkiva gotovo okončan, a kod velikih je maltene tek počeo.

Znači, sama ishrana mora umnogome biti prilagođena rasi, jer je očigledno da su potrebe u hranljivim materijama drastično različite.

 

Počnimo sa energijom

Potrebe velikih rasa uveliko variraju zavisno od starosti, pola, rase i okruženja šteneta. Tokom prve polovine rasta, ono zahteva duplo više energije u odnosu na odraslog (kad je reč o njegovoj težini). One su u skladu sa održavanjem rasta i razvoja novog tkiva. Opadanje potrebe je naročito primetno kada dostignu oko 80 odsto težine odraslog (mali sa 6 meseci starosti, a veliki sa 8-10), kada im je potrebno samo 20 odsto više energije nego odraslima.

Ženke, pošto su lakše, ranije dostižu konačnu visinu i težinu. To je posebno izraženo kod velikih rasa i bitno, jer ukazuje na različite potrebe u okviru rase, ali različitog pola. Mužjaci rastu duže i automatski im je potrebna i veća količina energije. Pošto je to donekle igra mačke i miša, teško je utvrditi precizne dnevne potrebe u različitim periodima rasta, naročito zbog polova, ali je poželjno da se preporuke prate kao okvir u kome su neophodne promene koje moramo sami da unosimo. Kao liniju vodilju možemo da pratimo eventualni prosečni dnevni prirast pojedinih životinja. Na primer, kod pasa srednjih i većih rasa dnevni prirast ne prelazi 100 grama, dok za džinovske rase taj prirast treba da bude oko 200 grama, i to u periodu najbržeg rasta, između drugog i osmog meseca. Tako, sa napunjenih 6 meseci, štene ne bi trebalo da ima više od 60 odsto težine odraslog psa.

 

Zamke brzog rasta

Bolesti poput displazije kukova, hipertrofične osteodistrofije ili osteohondritisa predstavljaju zamke na putu. Iako su u osnovi još uvek obavijene velom tajne i pretpostavlja se da je genetika njihov glavni okidač, ne možemo da zanemarimo ni brzinu rasta i ishranu koja može da nedostaje ili da bude preterana u detaljima ili celini.

Velika je greška vlasnika koji žele da njihovi ljubimci na brzinu dostignu što veću visinu i težinu. Iz tog razloga preteruju sa količinama hrane, a pri tome u stvari ne dobijaju ništa dobro. Pas će dostići određenu visinu ne zato što ga pojačano hranimo, nego zbog toga što mu je tako zapisano. Podrazumeva se da pas nije slabo hranjen, odnosno pothranjen, jer u tom slučaju neće moći da postigne svoj genetski potencijal. U drugom slučaju, preterana ishrana koja dovodi do prekomernog rasta, u kratkom periodu samo opterećuje lokomotorni aparat šteneta. I studije koje su se bavile rastom i ishranom velikih rasa pokazale su da štenad hranjena po volji (čitaj, prehranjena) u starosti od 6 meseci su imala problem sa kostima i zglobovima, za razliku od onih koji su hranjeni sa 70 procenata hrane koju je dobijala prva grupa.

Proteini kao druga bitna stavka, takođe predstavljaju nezaobilaznu stavku u pravilnom razvoju. Međutim, treba znati da je amino-kiselinski sastav mnogo bitniji od sirovih proteina koji se nalaze u hrani. Iako veliki broj psećih prehrambenih proizvoda na svojoj deklaraciji nosi priličan procenat sirovih proteina, sam podatak po sebi ne znači ništa. Tek tačan iznos pojedinih amino-kiselina koje se unutra nalaze mogu da nam daju pravu sliku o kvalitetu hrane. U svakom slučaju, nezaobilazan detalj u pravilnom razvoju lokomotornog aparata predstavljaju i proteini.

 

Kalcijum i fosfor

Ova prva rečenica je veoma bitna. Višak kalcijuma, ili njegov manjak, kao i odnos kalcijuma i fosfora, mogu da izazovu nepravilan rasta kostiju. Kalcijum ima višestruku ulogu u organizmu (koagulacija, aktivacija enzima, regulacija sekrecije endokrinih hormona, srčane funkcije, kao i kontrola nervno mišićne nadražljivosti), ali se njegov najveći deo nalazi u kostima. Međutim, ako u hrani ima prevelike količine kalcijuma, mlad organizam ne poseduje odbrambeni mehanizam koji će sprečiti njegovu povećanu resorpciju. Znači, ako unosimo više kalcijuma, on će se više resorbovati. Samim tim se povećava nivo hormona kalcitonina i remeti ravnoteža kalcijuma u krvi. Taj višak sprečava da se kalcijum iz kostiju normalno otpušta u krv i kosti se ne remodeluju. Pošto se remodelovanje kostiju obavlja za sve vreme njihovog rasta, njegovim sprečavanjem dolazi do nepravilnog taloženja ovog minerala u kostima, samim tim i do poremećenog rasta  kostiju. Problem je mnogo veći kod velikih i džinovskih rasa, u odnosu na patuljaste.

 

Vitamini i minerali

Hrana koju dajemo psima (ukoliko nije u pitanju beli hleb i ostaci hrane sa ljudske trpeze) sadrži relativno dovoljno vitamina i minerala. I u ovom slučaju ne treba preterivati. Vitamin D, na primer, ima mnogo veću ulogu u regulaciji odnosa kalcijuma i fosfora nego ostalo. Vitamin C, za koji postoje neproverene informacije da ima ulogu važnog balansa u slučaju koštanih oboljenja, uopšte nije neophodan kao dodatak, jer ga pas već sintetiše u dovoljnoj meri. Slično važi i za minerale. Nije na odmet s vremena na vreme u hranu ubaciti pojedine dodatke, ali treba i napraviti međuprostor, ukoliko eventualno zatreba organizmu.

Digestivni trakt velikih rasa proporcionalno je manji nego kod malih rasa, i to 2,8 odsto telesne mase u odnosu na 7 odsto kod malih. Isto tako, tolerancija na hranu kod velikih rasa je slabija, dok je propustljivost creva veća i kod jednih i kod drugih u odnosu na odrasle jedinke. Zato prilikom ishrane treba podržati digestivni trakt šteneta i njegovu sposobnost varenja hrane, a ne misliti samo na pojačani rast.

U periodu smanjenja maternalnih antitela i pravog trenutka za davanje vakcina, u organizam treba unositi povećane količine antioksidanasa poput vitamina C i E, kao i lutein i taurin, jer je dokazan njihov pozitivan učinak na kvalitetan odgovor organizma u stvaranju antitela.

Sve u svemu, rast je veoma bitan i osetljiv period u životu svakog organizma, zbog čega je neophodno njegovo budno praćenje.

  • Dr vet. med. Miloš Stanojević