Naslovna Životinje NEMA MORA BEZ GALEBOVA

NEMA MORA BEZ GALEBOVA

4731
0
PODELI


NA PODRUČJU HERCEG-NOVOG I IGALA EVIDENTIRANO 159 VRSTA PTICA

Nemoguće je zamisliti more bez galebova koji nastanjuju senovita ostrva, niske i peskovite obale, a krstare nebom kao snažni, brzi i istrajni letači, dugih belih krila. Možda su baš zbog njih u senku pale druge ptice, a samo na području Herceg-Novog i Igala, za minulih petnaestak godina Budimir Rašović je evidentirao čak 159 vrsta.

Sva saznanja sabrao je u knjigu “Ptice Herceg Novog i Igala” i kada je sklopio stranice i organizovao promociju, rekao je da to nije konačan broj, jer su evidentirane samo one vrste za koje je autor bio sasvim siguran, a njegova pažnja bila je usmerena na vrste u nižim predelima, ne u vrtoglavim i surovim visinama Orjena.

Sličan rad o pticama u Novom i Boki pre dve decenije priredio je Jozef Kovač, i baš on je bio podsticaj Rašoviću koji je osim teksta sam uradio i sve fotografije.

Najvredniji nalaz i najređe ptice su prema Rašovićevim rečima širokorepi cvrčić, koga je prvi put uočio na ušću Sutorine, pre šest godina, modrovrana i mrki soko. Tu je i volić maslinar koji se u Crnoj Gori gnezdi u dva ili tri para, pa bi njegovo registrovanje kao gnezdarice u Herceg Novom bilo vrlo značajno. Sada je naveden kao ptica skitalica.

Modrovrana je jedna od najatraktivnijih i takođe malobrojnih ptica, beskrajno atraktivna za posmatranje zbog svoje boje, dok je mrki soko jedan od najlepših iz te porodice koji se može videti kod nas. Veoma je specifičan i verovatno je Rašovićeva fotografija jedina napravljena u Crnoj Gori, jer se mrki soko gnezdi na hrvatskim ostrvima.

Među stanaricama i u Novom je najzastupljenija vrsta vrabac, a kod gnezdarica porodica svračaka. Ima tu još ptica prolaznica, zimovalica, preletnica…

Suvišno je govoriti da je u svetu u usponu najmlađa turistička grana “birdvočing”, odnosno posmatranje ptica i da bi, s obzirom na očigledno bogatstvo Herceg Novog i Igala, ona i ovde mogla da se razvija, ali o tome još niko ne razmišlja. Možda je i bolje. Ostaće još skrivena netaknuta do sada netaknuta ptičja staništa.

O autoru

Budimir Rašović živi i radi u Podgorici, a proučavanjem i fotografisanjem ptica bavi se dve decenije. Diplomirao je na Fakultetu za metalurgiju i tehnologiju, na Odseku za zaštitu životne sredine i član je Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Crne Gore.

Da li znate…

Prilagodljivi “jedriličar”

Galeb pripada porodici Larus sa šest rodova i oko 55 vrsta. Veličinom podseća na goluba, ima uska, špicasta krila i jak kljun. Tri prsta na noz okrenuta su napred i povezana plovnom kožicom. Boja perja mu je belo-siva, a na glavi, leđima i krilima ima i crne. I mužjaci i ženke su istobojni, dok su mladunci uglavnom smeđi.

U određenim periodima života menja im se boja perja koje pred parenje postaje tamnije na glavi, ili leđima.

Ove ptice žive u celom svetu, najviše u umerenim i hladnim klimatskim pojasevima, uz obale mora. Pojedine vrste imaju staništa dalje od vode, a neke veći deo godine provedu na otvorenom moru (troprsti galeb). Usled nedostatka prirodne hrane, prinuđeni su da se nastanjuju na gradskim deponijama i velikim rekama.

Galeb je svaštojed i jede živu hranu, pa i otpatke svakakvog porekla. Glavna hrana mu je riba, mekušci, rakovi, ponekad i sitniji glodari, a u nedostatku obroka krade jaja ili mlade ptiće iz tuđih gnezda. Svoju potrebu za vodom zadovoljava ispijanjem morske, a višak soli izbacuje izlučivanjem iz parnih žlezda u kljunu.

U letu je izvanredan “jedriličar”, naročito pri jakom vetru. Živi do 30 godina, veoma je društven i glasan. Gnezdi se u kolonijama, na zemlji, a pojedine vrste na liticama. Obično u gnezdu izleže dva do 4 jajeta koja oba roditelja brižljivo čuvaju. Mladi ostaju s roditeljima do 9 nedelja nakon ispiljivanja.

Tekst i foto: V. Vujnović