Naslovna Izdvojeno PORTUGALKSKI PTIČAR

PORTUGALKSKI PTIČAR

5347
0
PODELI

Poreklo portugallskog ptičara još nije dovoljno istraženo, zbog čega je svaka sigurna tvrdnja o njegovom nastanku riskantna. Postoji hipoteza o tome da ova rasa potiče sa Orijenta, a da su njihovi preci dospeli u Portugal najverovatnije tokom poslednje decenije 14. veka. Živi na celoj teritoriji matične zemlje. To je oštrouman radni pas, samostalan i u potpunom sadejstvu sa sportskim lovcima. On radi tiho, prihvata miris, i lovac to mora da primeti po njegovom ponašanju, tačnije po držanju repa. Njegovo telo je snažno, sa velikom elastičnošću u kretanju. Mužjaci su visoki oko 56 centimetara, ženke 52 centimetra i postoji tolerancija od četiri centimetra manje ili više. Idealna masa mužjaka je 23,5 kilograma, a ženke 19 kilograma.

Izgled i odlike

Veličina glave je u proporciji s telom, ali njena forma i dimenzije deluju veće. Ona mora da bude prekrivena slobodnom i finom kožom bez nabora, a u slučaju da su oni prisutni, ne smeju da budu izraženi. Gledana spreda, glava deluje kvadratično, a sa strane pravolinijski i dobro je povezana sa vratom što omogućava skladno kretanje. Čelo je gotovo ravno, visoko, široko i simetrično. Posmatrana sa strane, lobanja je blago zaobljena, potiljna kvrga nije istaknuta, a stop je jasno vidljiv. Nosna pečurka, zajedno sa nosnikom i gornjom usnom, obrazuje perfektan pravougaonik. Delovi nozdrva sa strane su dobro građeni, a nozdrve su velike. Kod pasa dlake boje divokoze ili onih koji su slični toj boji, nosna pečurka je crna. Ako je boja dlake braon, mora da bude svetio ili tamnokestenjasta, mada je ton boje nosa svetliji od boje dlake. Nosnik je ravan i celom dužinom odgovarajuće širok, mora dobro da se podiže i da bude u ravni sa gornjom površinom. Sluzokoža usta je nepravilno pigmentisana. Kod dobro zatvorene njuške, gornja usna bez preterivanja pokriva donju. Oči su velike i simetrične, kestenjaste boje u različitim nijansama, poželjno je da budu tamne i ovalne, horizontalno postavljene i ne upale niti buljave. Očni kapci se dobro zatvaraju i slobodno se pokreću. Prema boji nosne pečurke, rub kapaka je crn ili braon. Pogled je živahan i kod odraslih pasa veoma izražajan. Nadočni lukovi su istaknuti, ali ne preterano. Uši su opuštene, srednje duge, tanke, meke i prekrivene finom, gustom, kratkom dlakom. Vrh ušiju je zaobljen, a oblik ušne školjke trouglast sa širokom osnovom. Uši su visoko usađene i međusobno paralelno padaju. Na spoljašnjoj strani, pri povećanoj pažnji psa, pokazuju jednu ili dve male diskretne uzdužne brazde, različite širine i dubine.

Nema poddlaku

Vrat je ravan, nije predebeo, više je duguljast, sa kratkim podgušnjakom, i dobro je povezan sa glavom, pri čemu gradi ugao od oko 90 stepeni. Greben nije previsok i opterećen, leđa su kraća, šira, ravna i potpuno horizontalna i bez vidljivog prelaza se nastavljaju u kratke, široke, jako mišićave i blago zaobljene slabine. One se nastavljaju u sapi koje su blago ukošene. Grudi su duboke i široke i moraju da dopiru do laktova. Donja linija se penje ka preponama, a stomak je blago pribran. Rep se po pravilu kupira u zadnjoj trećini, u zemljama gde je dozvoljeno. Nekupiran rep ne sme dosezati preko skočnog zgloba. Usađen je srednjevisoko, debeo je u korenu i ravnomerno se sužava ka kraju, ali ne prejako. U mirovanju je prirodno obešen pored nogu, nikada nošen između njih. U kretanju pas podiže rep do leđne linije ili malo iznad, i ne treba da ga nosi vertikalno ili zarolanog na leđima.

Prednje i zadnje noge su potpuno paralelne sa medijalnom ravni tela, a stav tela, gledan sa strane je normalan. Ekstremiteti odaju utisak stabilnosti i omogućuju prirodno, nesmetano kretanje. Šape su primerene dužine, više okrugle nego duguljaste i nisu slične mačijim. Nokti su dobro skupljeni, čvrsti i prvenstveno crni. Kas je tipičan način kretanja u radu, iskorak je izdašan, skladan i ritmičan, a noge su dobro podignute.

Dlaka je kratka, snažna i gusta, dobro priležuća i ne premekana, prirodno je raspoređena i gotovo ravnomerno po ćelom telu, osim pod pazuhom i preponama, oko anusa i polnog organa, gde je svetla i mekša. Na glavi, posebno na ušima, dlaka je kratka i fina i mekana. Nema poddlake, a boja dlake je žuta i braon jednobojna, ili sa belim flekama.

Dr Darko Drobnjak

Antrf.

Karakteristike

Portugalski ptičar u mirovanju pokazuje istrajno markiranje, posebnim držanjem tela i njemu svojstvenim stanjem uzbuđenosti koje se manifestuje namrštenim licem, unezverenim i ukočenim pogledom, nepomičnom glavom, ravnim repom, jednom podignutom nogom i ponekad neosetljivošću na okolinu.

Temperament

To je veoma druželjubiv, ponekad svojeglav pas, naročito ako nije dovoljno socijalizovan. Mirne je ali oprezne naravi i interesantne izražajnosti.

Dobro zdravlje

Životni vek portugalsnog ptičara je od 12 do 14 godina. Spada u generalno zdrave rase, sa malim brojem oboljenja naslednog karaktera. Preporučuje se testiranje roditeljskih parova na displaziju.

Rasa 7. grupe

Prema FCI klasifikaciji, portugalski ptičar spada u rase 7. grupe (ptičari), sekcija 1 (kontinentalni ptičari), podsekcija 1.1 (brak tip kontinentalnih ptičara). Podleže ispitu u radu, a standard pod brojem 187 poslednji put je korigovan 2008. godine.

 

 

PODELI
Prethodni članakDa i njima ne bude zima
Sledeći članakPAŠA UZDRMAO PLANETU