Naslovna Fenomeni MOJSIJEV PROLAZ I LUTAJUĆE KAMENJE

MOJSIJEV PROLAZ I LUTAJUĆE KAMENJE

4328
0
PODELI

FENOMENI

NEOBIČNE PRIRODNE POJAVE KOJE I DANAS ZBUNJUJU I OBIČNE LJUDE I NAUČNIKE

 

Na biblijsku priču da se, uz Božju pomoć, pred Mojsijem i Jevrejima otvorilo Crveno more i omogućilo da pobegnu od Egipćana, podseća prirodni fenomen koji se događa između dva ostrva u arhipelagu Jindi u Južnoj Koreji. Svake godine, krajem febrauara i sredinom juna, voda u Žutom moru se povuče i oko sat otvori kopneni prolaz dužine 2,9 km i širine od 10 do 40 m između istočnog dela glavnog ostrva Jindo i ostrvca Modo.

Ekstremna plima i oseka

Kao objašnjenje ove pojave, lokalno stanovništvo prepričava legendu da su u drevna vremena na ostrvu Jindo tigrovi počeli da napadaju lokalno stanovništvo. Oni su, tražeći spas, čamcima prelazili na ostrvo Mondo. Na Jindu je, nemoćna da vesla, ostala starija žena koja je molila kralja mora, svemogućeg zmaja, da joj pomogne da pređe na drugo i, pre nego umre, poslednji put zagrli unuke. Molila ga je svakog dana da joj usliši želju, a jedne noći, početkom marta, zmaj se baki javio u snu i poručio da sutra ode na obalu. Pposlušala ga je i u jednom trenutku se otvorio kopneni prolaz preko kojeg je krenula ka susednom ostrvu. To je toliko iscrpelo da je samo uspela da zagrli unuke, zahvali zmaju na pomoći i – umre. Zmaj je posle toga nastavio da svake godine u isto vreme nakratko otvara prolaz u slučaju da je nekom neophodno da nađe sigurno utočište na malom ostrvu.

Ovaj fenomen je do 1975. godine bio poznat uglavnom samo lokalnim stanovnicima, a onda je Pjer Landi, bivši francuski ambasador u Južnoj Koreji, pomogao da priču o korejskoj verziji Mojsijevog čuda objave novine, što je ovu prirodnu pojavu učinilo svetski poznatom.

Bio je to povod da naučnici pokušaju da objasne ovaj fenomen. Potvrdili su da je stvaranje korejskog Mojsijevog prolaza posledica delovanja plime i oseke koja je u ovom području posebno izražena kad u februaru i junu Sunce, Mesec i Zemlja zauzmu specifičan položaj u vasioni. Nemali broj naučnika, takođe, ističe da su pozicije Sunca, posebno Meseca i Zemlje samo neki od faktora koji utiču na ovu pojavu i da ne bi smeli da se zanemare i drugi faktori kao što su rotacija Zemlje i Meseca.

Mistične figure

Udaljeno 130 kilometara od kopna Korejskog poluostrva je i ostrvo Jeju (Čedžu), takođe prirodni fenomen. Istočnu obalu mu zapljuskuju talasi Pacifika, a južnu i zapadnu Istočno kinesko i Žuto more. Površina ostrva je 1846 kvadratnih kilometara, a na njemu je i najviši vrh u Južnoj Koreji Halasan, čiji naziv u prevodu znači “planina koja se dodiruje sa Mlečnim putem”. Reč je, inače, o ugašenom vulkanu koji se uzdiže 1950 m iznad mora i čijom je aktivnošću (poslednja erupcija zabeležena 1007. godine) nastalo ovo, kao i još 360 manjih, satelitskih ostrvaca.

Planina Halasan je, inače, “prošarana” tunelima i pećinama u kojim su podzemna jezera, što su naučnici objasnili delovanjem erozije, a podatak da na ostrvu uspeva više od 200 autohtonih biljaka, 33 endemske vrste, 17 vrsta sisara, 8 vodozemaca, 198 vrsta ptica i više od 900 vrsta insekata činjenicom da se na delovima ostrva stvaraju prirodne botaničke bašte sa posebnim mikrolimama. Misterija su, međutim, figurine isklesane u kamenju ohlađene lave koje podsećaju na one sa Uskršnjih ostrva, ali su manje i imaju drugačiji izraz lica. A kad stručnjaci ne mogu da odgonetnu misteriju, onda se navode lokalne legende, a one kažu da je reč o patuljcima koje su bogovi isklesali da štite žitelje ostrva.

Čudo u Dolini smrti

Od početka 20. veka naučnike je zainteresovao fenomen kamenja koje “putuje” po dnu jednog dela suvog jezera u Dolini smrti u Kaliforniji. U početku, niko to kretanje nije video, ali su dokaz postojanja ove prirodne pojavu bile brazde duge i do sto metara, široke od 8 do 30 cm i duboke oko 2,5 centimetra. Pravac tih brazdi ukazivao je da kamenje može da se kreće pravolinijski, ali da može i da stane, promeni pravac, pa čak i krene “u rikverc”. A, reč je kamenju koje je teško od nekoliko desetina do nekoliko stotina kilograma.

U početku su ovu pojavu objašnjavali natprirodnim razlozima, od božanskih do onih u vezi sa vanzemaljcima, a potom su naučnici tvrdili da kamenje pomera jak vetar, da se stene “kreću” pod uticajem gravitacije, elektromagnetnih sila, seizmičkog delovanja.., ali je jedna po jedna pretpostavka vremenom odbacivana. Na primer, pokazalo se da je seizmička aktivnost na tom prostoru vrlo retka i zanemarljivo slaba, da vetrovi, ma kakve jačine bili, ne mogu da pomere teško kamenje, kao i da je severni deo jezera nekoliko centimetara viši od južnog što bi značilo da se većina kamenja kreće “uzbrdo” pa je odbačeno objašnjenje o delovanju gravitacije.

Klizanje na ledu i blatu

Grupa naučnika je sredinom prošlog veka pretpostavila da je ključ misterije u kombinaciji kiše i vetra. Jer, ako kiša padne i natopi tlo, stvori se klizavo blato po kojem jak vetar može da pomera kamenje u različim smerovima, s obzirom na to da je trenje o tlo mnogo manje nego obično. U prilog tome ide i podatak da je dr Paula Mesina, profesorka geologije Univerziteta u San Hozeu, deset godina pratila kretanje 162 kamena i zaključila da se ono pokreće ako padne 1,3 kubnih centimetara kiše po kvadratnom metru i stvori čvrstu, ali vrlo klizavu podlogu, kao i da duva snažan vetar od oko 80 km na čas.

S obzirom na to da je i na ovu teoriji bilo zamerki grupa naučnika je u Dolini smrti instalirala instrumente za merenje temperature, vlažnosti tla, jačine i pravca vetra ali i 15 GPS uređaja za praćenje kretanja kamenja. Konstatovali su da se tokom jedne zime više od 150 stena pomerilo, ponekad i do 250 metara. Pritom je, tvrde, bilo neophpodno da se kamenje i tlo prekrije slojem leda. S obzirom na to da se tlo brže zagreva od kamenja, napravi se blato po kojem zaleđeno kamenje na ledenim pločama ispod njega čak i debljine od 3 do 5 mm može da pokrene vetar od 3 m u sekundi. Za samo dva i po meseca posmatranja naučnici su konstatovali pet slučajeva kretanja stotina kamenja koje se pomerilo do 60 metara. Ponekad i brzinom od nekoliko metara u minutu!

U Rusiji, na Tibetu…

Fenomen kamenja koje se kreće nije karakteristično samo za Dolinu smrti u SAD. Slična prirodna pojava postoji i u Rusiji, na Tibetu. Nekoliko kilometara od mesta Pereslav na jezeru Pleščeva u ruskoj Jaroslavskoj oblasti nalazi se takozvani “plavi kamen” težak oko dvanaest tona koji su, da spreče paganske običaje, pravoslavni sveštenici survali s planine i zakopali, ali se posle nekoliko godina opet pojavio na površini. Posle toga su ga bacili u obližnje jezero, ali se on na neobjašnjiv način ponovo našao na obali. Na Tibetu je poznat fenomen da se kamen koji predstavlja otisak Budine leve ruke, inače težak oko tonu i sto kilograma, pomera spiralnom trasom i da je za 60 godina prevalio oko 2,5 kilometara. Na planini Demerči na Krimu takođe je zabeleženo kretanje stena kao i u Dolini smrti.

Karlo Kubiček