Naslovna Izdvojeno Nemušti razgovori bodljama

Nemušti razgovori bodljama

7277
0
PODELI

Madagaskar se smatra životnim prostorom jedinstvenih i neobičnih predstavnika flore i skoro 25.000 vrsta životinja, od kojih su mnoge na listi ugroženih. To je mesto gde dominiraju endemske vrste koje se više nigde u svetu ne susreću. Ostrvo je bilo izolovano nekoliko miliona godina, što je omogućilo životinjama i biljkama da evoluiraju i prilagode se uslovima života na skučenoj teritoriji, ali su krčenje šuma i eksploatacija zemljišta doveli do toga da se nekoliko ostrvskih vrsta nađu na ivici iščezavanja.

Nalik divljoj mački

Fosa (Cryptoprocta ferox) je grabljivi sisar, jedini predstavnik roda Cryptoprocta koji se često pogrešno svrstava u porodicu mačaka. Živi u šumama Madagaskara i smatra se bliskim rođakom mungosa. Dužina tela ženke je 65-70 centimetara, mužjaka 75 do 80 cm, njihova visina je 37 cm, a dužina repa od 70 do 90 centimetara. Mužjaci dostižu težinu od 6-10 kilorama, a ženke su teške od pet do sedam kilograma. Fosa ima tanko, gipko, dugačko i simetrično telo sa izuzetno dugim repom, koji pomaže prilikom kretanja po drveću. Ima braonkaste oči, izduženo lice i duguljast nos, okruglaste uši i veoma oštre zube i kandže. Krzno je crvenkasto-braon, ponekad sa sivim nijansama na leđima, a viđaju se i primerci sa crnom dlakom. Donji deo tela je svetliji, a na ušima im rastu uočljive svetle dlake. Oglašavanje fose slično je zvucima koje ispuštaju divlje mačke. U prirodnim uslovima, njeni neprijatelji su nilski krokodili, dok su mladunci žrtve velikih zmija i grabljivih ptica.

Fosa živi u planinskim oblastima do 2.000 metara nadmorske visine, u poljima, savanama, tropskim i suvim listopadnim šumama obraslim žbunjem i šipražjem. Životni predeo fose neprekidno se sužava, pa se i ova vrsta, kao ugrožena, našla u Crvenoj knjizi. Dosad je od prvobitne površine šuma Madagaskara, staništa fose, sačuvano manje od 10 procenata.

To je jedinstvena životinja iz madagaskarskih šuma koja veći deo vremena provodi na drveću, ali se odlično snalazi i na zemlji, i veoma je aktivna i noću i danju. Po drveću se kreće veoma spretno i živi usamljeničkim životom, osim u periodu parenja i razmnožavanja. Hrani se lemurima, kojih na ostrvu ima više od 30 vrsta, a lovi i divlje svinje i razne glodare.

Polno zrela fosa postaje u četvrtoj godini života. Mužjaci zauzimaju i kontrolišu prilično veliku teritoriju koja se često graniči sa nekoliko ženki. Tokom sezone parenja ženka luči jak miris kojim privlači mužjaka. Nakon sparivanja sa jednom ženkom, mužjak nastavlja da traga za sledećom partnerkom. Nakon tri meseca ženka donosi na svet dva do četiri slepa mladunca, teška stotinak grama. Mladi su slepi, bezzubi i pokriveni kratkom dlakom, a oči otvaraju 12. ili 14. dana. Četiri nedelje posle koćenja oni napuštaju majku, ali su pod njenim nadzorom u prvoj godini života.

Samosnižavanje temperature

Prugasti jež (Hemicentetes semispinosus) jedno je od najinteresantnijih životinja na Zemlji. Njegova mala izdužena njuška i na sve strane razbacane bodlje čine ga pomalo smešnim, ali originalnim. Živi u nizijskim tropskim šumama severnog i istočnog dela Madagaskara. Njuška mu je crna, sa žutim prugama, a telo pokriveno iglicama. Zadnje noge duže su od prednjih. Boja tela je takođe neobična, u nijansama žute, crne i crvene. Pripada grupi sitnih životinja i naraste do 20 centimetara. Često ga lovi fosa i mungos, ali mu je priroda podarila oštroumnost u borbi za opstanak. Kad je napadnut, ježić “gađa” neprijatelja svojim oštrim bodljama. U borbi se sklupča i naglim pokretom usmerava bodlje pravo u njušku i šape napadača.

Prugasti ježevi su jedine životinje među sisarima sposobne da međusobno komuniciraju. Njihove široke i dugačke igle, u međusobnom dodirivanju proizvode zvuke pomoću kojih se ova mala bića sporazumevaju. Ovi “razgovori” su nedostupni ljudskom uhu, tako da ostaje tajna o čemu oni “pričaju”.

Ovi sisari žive u grupama od 15 do 20 jedinki. Cela porodica stanjuje u zajedničkoj jami, koja se obično nalazi u blizini neke vodene površine. Ulaz u svoju kuću ježići pažljivo pokrivaju lišćem. Aktivni su i danju i noću, i hrane se raznim vrstama insekata: Pomoću dugačke njuške oni kopaju zemlju i vade insekte i larve, a na njihovom jelovniku su i razne vrste crva, male ribe, pa i žabe.

U hladnoj sezoni ježevi ne tonu i zimski san, već snižavaju temperaturu tela. Ta sposobnost omogućava im da ekonomišu energiju i ostanu aktivni čak i u zimskom periodu. Ipak, ako se klimatski uslovi drastično promene, ove životinje se tome pokoravaju i tonu u zimski san.

Pripremio Ljubiša Ž. Petrović

Foto: Flickr (Diana Bradshaw)

Antrf.

Poboljšan status

Zbog naglog smanjenja životnog prostora, status fose je veoma ugrožen, pa je 2000. godine u Crvenoj knjizi evidentirana u grupi životinja kojima preti izumiranje, budući da je njihov broj bio sveden na 2.500 jedinki. Nakon preduzetih mera zaštite, fosa je već 2008. vraćena u kategoriju nezaštićenih vrsta.

Porod za dva meseca

Prugasti ježevi razmnožavaju se uglavnom u oktobru i decembru, u zavisnosti od toga kolike su im zalihe hrane. Period bremenitosti ženke traje 58 dana, a ženka na svet donosi šest do 8 mladunaca koji nakon jednog meseca postaju samostalni.