Naslovna Životinje Egzotika HIBRIDI U PORODICI MAČAKA

HIBRIDI U PORODICI MAČAKA

14859
0
PODELI

ISTRAŽIVANJA

NOVE VRSTE ŽIVOTINJA KOJIH NEMA U DIVLJOJ PRIRODI, MOGU DA PREŽIVE SAMO U DOMAĆIM USLOVIMA

Priviknuti na legende, mitove, fantastične priče i filmove u kojima se pojavljuju čudna, realno nepostojeća bića, teško je poverovati da takve životinje koje su prikazane na slikama zaista postoje. Međutim, životinje–hibridi o kojima će biti reči na narednim stranama nisu izmišljene, već postoje u realnosti.

Od hibridnih jedinki potomstvo se dobija veoma retko: od sto mešanaca samo jedan do dva odsto su sposobni da daju potomstvo koje je u većini slučajeva sličnije očevima

Džinovski ligr

Ukrštanjem mužjaka lava i ženke tigrice nastaje liger ili ligr koji se smatra najkrupnijim hibridom u porodici mačaka. Ligeri veoma brzo rastu i svakodnevno na težini dobijaju pola kilograma. Vole da plivaju, što je osobina tigrova, ali su istovremeno društveni poput lavova. Mogu da žive samo u domaćim uslovima, pa je normalno da se ne mogu pojaviti u prirodi, jer su im staništa različita. Prirodno stanište lava je afrički kontinent, a tigrovi žive na ogromnim prostranstvima u Aziji.

Ligr, stojeći na zadnjim nogama, dostiže visinu od četiri metra, dok su ženke teške oko 320 kg i duge oko tri metra. Mužjaci nisu plodni, ali su ženke sposobne da daju potomstvo.

Maksimalna težina ovog hibrida je oko 450 kilograma. Zabeleženo je da su postojali ligrovi teški 540 kg, u državi Viskonsin (SAD) jedan ligr dostigao je čak 725 kg, a u Ginisovu knjigu rekorda upisan je podatak o ligru iz 1973. koji je imao čak 798 kilograma!

Gigantski rast ligrova objašnjava se genetskim potencijalom lava-oca koji na potomstvo prenosi sposobnost rasta. Eksterijerno ligr izgleda kao gigantski prugasti lav. Danas u svetu, u raznim zoološkim vrtovima živi oko 20 ligrova. Prvo mladunče se pojavilo u Rusiji, u zoo-vrtu grada Novosibirska.

Tigeon bez grive

Tigeon, tigrolav ili tiglion je hibrid koji je nastao parenjem tigra mužjaka i lavice u domaćim uslovima. Mužjaci-mladunci iz ove “veze” po pravilu su sterilni, ali ženke mogu da se pare s lavom ili tigrom. Kao rezultat novog parenja nastaju hibridi kod kojih preovlađuju genetske osobine lava ili tigra. Mladi iz takvih ukrštanja uvek su krupniji od roditelja i imaju osobine oba roditelja – tamnije nijanse boja, kratku i proređenu narandžastu grivu i svetliju njušku, a mnogi mužjaci nemaju grivu.

Ovog hibrida nemoguće je videti u prirodi, a predstavnik vrste živi u zoo-vrtu grada Kambere u Australiji.

Pegavi jaglioni

Telesna građa jagliona (jaguona), hibrida nastalog ukrštanjem jaguara i lavice, najsličnija je afričkim lavovima, a boja njihove dlake je crna ili tamnoriđa. Eksterijerno, ovi hibridi izgledaju kao pegavi lavovi. Mužjaci imaju kratku, čvrstu grivu, a lice im je pokriveno sivom dlakom. Ponekad su braonkasto-riđi ili tamnoriđi, a telo lavlje boje građeno je poput jaguarovog. Na krznu su primetne tamne fleke – rozete, ali nisu tako uočljive.

Prvi put se ovaj hibrid pojavio 2006. g. u kanadskom rezervatu “Bear Creek Wildlife Sanctuary”, severno od Toronta, u provinciji Ontario. Nastao je posle slučajnog sparivanja crnog jaguara Diabla i pripitomljene lavice Njihovi naslednici su dva mala jagliona – mužjak Cunami, sličan lavu, i ženkica Jahzara, dominantne crne boje koju je nasledila od oca jaguara. Ovakva hibridizacija smatra se nesvakidašnjim fenomenom, a hibridi mogu da budu crni ili tamnoriđi.

Lepotica Savana

Ime jedne od najskupljih rasa mačaka, nastale ukrštanjem domaće mace i servala, poteklo je od imena prvog mačeta – hibrida koje je ugledalo svet 1980. u Pensilvaniji. Maca je nazvana Savana, i to ime postalo je zajedničko svim hibridima dobijenim ukrštanjem domaće mačke i servala koji živi u Africi. Mnogi prirodnjaci servala smatraju najinteligentnijom i najlepšom vrstom iz mnogobrojne porodice mačaka.

Ovi prelepi hibridi su po karakteru slični psima. Vole da se igraju, mašu repom i ne plaše se vode, a cena takvog ljubimca je od 5.000 do 50.000 dolara.

Proces stvaranja savane započet je parenjem ženke servala sa mužjakom domaće mačke. Dobijeno je prvo pokolenje hibrida koje je imalo više od polovine osobina divljeg servala. U prvom pokolenju mogle su da se razmnožavaju samo ženke, a mužjaci su bili besplodni, a sa svakim novim pokolenjem, eksterijer hibrida postajao je se sličniji domaćoj mački.

Savana je dobila status zvanično priznate rase 2001. godine i utvrđeni su standardi kao osnova za dalji rad na putu dobijanja njenog šampionskog statusa.

Leopon bez “standarda”

To je jedna od najlepših životinja “proizvedenih” u zarobljeništvu, nastala kao rezultat ukrštanja ženke lavice i mužjaka leoparda.

Eksterijerno, leopon je mijaturna kopija lava, sa prugama braonkaste boje. Na kraju repa, kao i lav, ima pahuljstu četkicu. Glava leopona je slična lavljoj, a ostatak tela ima osobine oba roditelja. Po dimenzijama je manji od lava, ali je krupniji od leoparda. Kod hibridnih mužjaka ponekad se pojavljuje griva koja dostiže dužinu od 20 cm, ali nije gusta kao lavlja.

Prvi zvanično zabeleženi slučaj pojavljivanja leopona datira iz 1910. godine. U Indiji u gradu Kolhapur, ženka lavica donela je na svet dva hibridna mališana, od kojih je jedan uginuo posle 2,5 meseca. Britanski zoolog Redžinald Pokoko opisao je preživelog leopona, istakavši njegove osnovne “leopardovske” osobine – više belih i braon pruga, zbijenih i slabije uočljivih pruga na bokovima, i crne pege različitih veličina na leđima, glavi, nogama i stomaku. Specifičnost repa, koji je na vrhu ukrašen crnom “četkom” je pegavost u gornjem delu, dok je donji obeležen prugama. Na ušima je vidljiv crn pojas, bez belih leopard pega, dok je podgrudni deo jrljavobele boje.

Leoponi su postali popularni u Nemačkoj i Italiji, a vrlo brzo počeli su da ih proizvode i za potrebe zooloških vrtova u SAD. U hamburškom zoo-vrtu nijedan leopon nije doživeo polnu zrelost.

U rezervatu na japanskom ostrvu Honšu postignuti su bolji rezultati: prvi leoponi pojavli su se 1959, nakon ukrštanja mužjaka leoparda Kapeo sa lavicom Sonako. Svi dobijeni hibridi bili su sterilni. Dužina ženki leopona dostizala je 1,4 do 1,6 m, a mužjaka 1,6 do 2,4 metara. Bile su to živahne životinje, sposobne za penjanje po drveću, koje su uživale u dugotrajnom kupanju. Iako su ih posetioci zoo-vrta obožavali, u naučnoj sferi taj hibrid nije odobren.

Ljubiša Ž. Petrović