Naslovna Životinje Kinologija AMERIČKI KOKER ŠPANIJEL

AMERIČKI KOKER ŠPANIJEL

10665
0
PODELI

 

Lunja pratio doseljenike

Američki koker španijel vodi poreklo od engleskog kokera, ali postoji i pretpostavka da je u stvaranju ove rase udela imalo i parenje engleskih kokera s manjim španijelima u SAD. Prvi kokeri su u Ameriku stigli zajedno sa prvim doseljenicima na brodu Mejflauer 1620. godine. Američki koker je u 19. veku korišćen u lovu prepelica i šljuka. Prvobitno odvajanje ove rase od engleskih kokera odvijalo se na osnovu veličine jedinki, ali se u narednom periodu razlika među njima produbljivala zbog forsiranja različitih osobina obeju rasa. Do 40-ih godina 19. veka, američki koker se toliko razlikovao od engleskog da je 1945. godine bilo nemoguće suditi im zajedno na izložbi. Posle ovoga, rase su razdvojene i priznate s posebnim standardima. Pošto je ova rasa odgajana za lov, još uvek ima lovačke instinkte pa ih je moguće, iako retko, videti kao radne pse. Ovaj pas postao je veoma popularan kad ga je Volt Dizni prikazao u crtanom filmu “Maza i Lunja”.

 

 

Najmanji lovački pas

Američki koker španijel je najmanji član u grupi lovačkih pasa. Ima snažnu, kompaktnu građu, fino isklesanu plemenitu glavu i sveukupno je sasvim uravnotežen pas savršene veličine. Idealna visina merena na grebenu, za odraslog mužjaka je 38 cm, a za odraslu ženku 35,5 centimetara. Visina se meri na vertikalnoj liniji koja počinje na najvišem mestu plećke i završava na zemlji, pri prirodnom stavu prednjih nogu i paralelnim došapljima zadnjih nogu prema srednjoj liniji. Dužina od vrha grudne kosti do sedne kvrge neznatno je veća od dužine između najviše tačke grebena i zemlje. Telo mora da bude dovoljno dugo da omogućava ravan i slobodan korak. Ovaj pas nikada ne deluje izduženo ili nisko.

Glava je dobro proporcionalna i mora da bude primerena ukupnoj slici psa. Očna jabučica je okrugla i puna, a pogled upravljen pravo. Oči ne leže duboko i nisu buljave. Boja irisa je tamnobraon i što je boja tamnije, to je bolje. Uši su režnjaste, duge, fine kože i ne smeju da budu usađene iznad linije donjeg dela oka. Lobanja ne treba da bude preterano zaobljena, i ne sme da pretenduje ka ravnom. Nadočni lukovi jasno su prepoznatljivi, a stop je izražen. Kosti ispod očiju dobro su isklesane, a obrazi nisu izraženi. Njuška je široka i duboka, sa ravnim i jednako dugim vilicama. Uravnoteženost postoji, kad je rastojanje od stopa do vrha nosa jednako polovini razdaljine od stopa do potiljne kvrge. Nos je dovoljno veliki, odgovara njušci, sa dobro razvijenim nozdrvama tipičnim za lovačkog psa. Crn je kod crnih jedinki, crnih sa paležom i crno-belih, kod drugačije obojenih može biti braon, jetrene boje ili crn. Što tamnija boja, to je bolja. Boja nosa treba da se slaže sa bojom ruba očnih kapaka. Gornja usna je puna i dovoljno duboka da prekriva donju vilicu. Zubi su snažni i zdravi, nisu mali, azubalo je makazasto.

Vrat je dovoljno dug i omogućava da nos lako dopre do zemlje, mišićav i bez opuštenog podgušnjaka, snažno se uzdiže iz regije plećki i postepeno konusno završava u spoju sa glavom. Gornja linija je blago padajuća ka mišićavim zadnjim nogama. Grudni koš je dubok, njegova najniža tačka ne ide dalje od laktova, napred je dovoljno širok, ali ne toliko da ometa ravnu akciju prednjih nogu. Rebra su dobro zaobljena. Leđa su snažna i postepeno blago padajuća od plećki ka korenu repa.

Rep je usađen i nošen u nivou gornje linije leđa ili neznatno iznad, nikada uspravno kao kod terijera, i nikada tako nisko da ukazuje na plašljivost. Kad je pas aktivan, repom iskazuje radost.
Plećke na prednjim nogama su dobro iskošene i sa nadlakticama zauzimaju ugao od oko 90 stepeni što psu dozvoljava da lako pravi udaljen iskorak. Gledano sa strane i pri vertikalnom stavu prednjih nogu, laktovi stoje vertikalno ka najvišoj tački lopatice. Prednje noge su paralelne, ravne, snažnih kostiju i mišićave, prisno priležu uz telo i stoje dobro ispod plećki. Došaplje je kratko i snažno. Zaperke treba odstraniti ukoliko postoje. Šape su kompaktne, velike, okrugle i čvrste, sa dobro popunjenim jastučićima, i nisu okrenute ka unutra ni nspolja.

Kukovi su široki, sapi dobro zaobljene i mišićave. Gledano od pozadi, zadnje noge su paralelne, kako u kretanju, tako i u stavu. Zadnje noge su snažnih kostiju i mišićave, sa primerenom uglovanošću kolenog zgloba i snažnom, jasno ograničenom butinom. Koleni zglob je snažan i bez skretanja u kretanju i u stavu. Skočni zglob je snažan i dobro postavljen.

Koker španijel mora da ima tipično kretanje lovačkog psa, a preduslov tome je uravnoteženost između prednjeg i zadnjeg dela. On “gura” jakim, snažnim zadnjim nogama, nesmetano napred izbacuje noge i uravnotežava potisak. Njegovo kretanje je koordinisano i punog zamaha što ga čini neumornim. Dok se kreće, treba da deluje kao da osvaja prostor. Preteranu živahnost ne treba zameniti sa korektnim kretanjem.

 

Umerena odlakanost

Na glavi ovaj pas ima kratku i finu dlaku, a na telu, ona je srednjeduga sa dovoljno zaštitne poddlake. Uši, grudi, stomak i zadnja strana nogu dobro su pokrivene malo dužom dlakom, ali ona ne treba da onemogući kretanje ili da previše utiče na ukupan izgled i ulogu umereno odlakanog lovačkog psa. Osobine dlake su veoma značajne: ona je svilenkasta, ravna ili neznatno talasasta i takvog je kvaliteta da se lako neguje. Čupava, kovrdžava, ili vunasta dlaka je mana koja se kažnjava. Prilikom sređivanja dlačnog pokrivača na leđima, nije poželjno koristiti električni nož, već trimovanjem treba naglasiti stvarnu liniju psa koja mora da deluje prirodno. Dozvoljene boje i oznake na dlaci su: crna (smolasta), jednobojna crna, uključujući crnu sa paležom. Nepoželjna su braon ili jetrena šatiranja. Nešto belog na grudima i/ili na vratu je dozvoljeno. Belina na svakom drugom mestu je diskvalifikaciona mana.

Druge jednobojne osim crne variraju od najsvetlije krem do najtamnije crvene, uključujući braon i braon sa paležom. Boja treba da ima jedinstven ton, a dozvoljena je svetlija na zastavicama. Nešto belog na grudima i/ili vratu je dozvoljeno. Belina na svakom dragom mestu vodi diskvalifikaciji

Višebojni psi imaju dve ili više jasnih, dobro odvojenih boja, a jedna od njih mora da bude bela, i to: crno/bela, crveno/bela (crvena varira od najsvetlije krem do najtamnije crvene), braon/bela i mešano crno-bela (sinjasta) ili crveno-crna, uključujući svaku kombinaciju ovih boja sa paležnim oznakama. Poželjno je da te oznake budu na istim mestima kao kod crnih i drugih jednobojnih primeraka.

Kad je reč o boji paležnih oznaka, ona može da se proteže od svetlokrem do najtamnije crvene i ograničena je na 10 posto ili manje od ukupne boje. Palež veći od 10 posto treba diskvalifikovati. Kod crnih ili drugih jednobojnih jedinki, palež treba da se nalazi na određenim mestima, i to: jedna jasna paležna tačka iznad svakog oka, na stranama njuške i obrazima, na unutrašnjim stranama ušiju i svim šapama i/ili nogama. Zatim ispod repa, na grudima treba da bude slobodno postavljen, a prisutnost paleža ili njegovu odsutnost ne treba penalizovati. Paležne oznake koje se dalje nalaze ili nedostaju treba penalizovati. Palež na njušci koji se prostire nagore i spaja takođe treba kažnjavati. Nedostatak paležnih oznaka, kod crnih ili drugih jednobojnih na specifičnom mestu, kod pasa sa paležom treba diskvalifikovati.

Važnost socijalizacije

Američki koker španijel uvek je spreman za rad i igru, ali je podjednako dobar kao lovački pas i ljubimac. Veseo je i osećajan, veliki prijatelj dece i uvek poštuje vlasnikov autoritet. Inteligencija američkog kokera je prosečna. Iako je živahan i razigran, potrebno ga je socijalizovati kako bi se izbegla sramežljivost i povučenost. Procentualno veliki broj ovih pasa se lako istrenira i dobro se slaže sa drugim životinjama.

 

Problemi sa očima

Najveći problemi kod američkog kokera su katarakta, glaukom i iščašenje kolena. Manji problemi su displazija kukova, ektropiun i entropiun, razne alergije, seboreja i slično, a u poslednje vreme pojavljuje se IMHA (Immune Mediated Hemolytic Anemia), koja je skoro uvek smrtonosna.

 

Standard

Američki koker španijel prema klasifikaciji Međunarodne kinološke federacije spada u rase 8. grupe (retriveri, cunjavci i psi za vodu), sekcija 2 (cunjavci). Prema sadašnjoj klasifikaciji, iako je reč o lovnoj rasi, ne podleže radnom ispitu. Standard pod brojem 167 poslednji put je korigovan 1993. godine.

Dr vet. Darko Drobnjak